Leksikon pape Franje

Vatican insider objavio je članak Giacoma Galeazzija o tome kako stručnjaci gledaju na Papin leksikon, istaknuvši u naslovu: „Promjena forme ojačava sadržaje“. To je novi stil pape Franje. Više socijalnog evanđelja a manje bioetike. Papin je govor izravan i dubok, bogat slikama koje pogađaju: da simbolizira etičku neprimjerenost usporedio je blaženu Imeldu, uzor čistoće, s današnjim financijskim skandalom poput slučaja Scarano – ustvrdio je kardinal Velasio De Paolis, Papinski povjerenik za Kristove legionare.
S papom Franjom i sama obavijesna sredstva – primijetio je ravnatelj televizijske postaje Talijanske biskupske konferencije TV 2000, Dino Boffo – moraju uvažavati njegov govor, pokušati ga dešifrirati s njegovim kanonima, s onim što je prije činio, a potom se prepustiti da ih Bog zadivljuje onim što čini u životu osoba, podudaranjima koje rabi da gradi pojedina doba svoje Crkve – ustvrdio je Boffo.
Pater Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, smatra da je Franjina novost u njegovu ponašanju koje vjerojatno pogađa i koje, u izvjesnom smislu, k njemu privlači mnoge osobe. Svima vrlo uspješno uprizoruje Božju ljubav, odnosno činjenicu da se nitko ne treba osjetiti isključen iz Božje ljubavi, njegova milosrđa, koje dolazi ususret da ublaži, da iscjeljuje ranjeno čovječanstvo. A zašto često ne govori o pobačaju i istospolnim brkovima? Jednostavno jer to nije potrebno: o tim je problematikama crkveno stajalište vrlo jasno – ustvrdio je pater Lombardi.
U dugom razgovoru s novinarima tijekom leta na povratku u Rim nakon Svjetskoga dana mladeži, s malo je riječi papa Franjo pohranio u arhiv apele svojih prethodnika, putem učestalih opomena Crkve glede obrane života od začetka do prirodne smrti i naravne obitelji između muškarca i žene. Takvim postupanjem, ne dirajući crkveni nauk i da jednostavno ne mora uvijek podsjećati na zabrane, papa Bergoglio svoje učiteljstvo prožima empatijom. Drugim riječima, argentinski Papa nije učinio nikakve ustupke glede pobačaja, eutanazije ili istospolnih brakova. Daleko od toga. On jednostavno ne osjeća potrebu da potvrđuje crkvenu zabranu. To u svakoj zemlji čine biskupske konferencije.
Papa Franjo ima druge prioritete, njemu su na srcu druge „rane“ društva: siromaštvo, teškoće s kojima se susreću najpotrebitiji, tragedije selilaca koji umiru u moru, poput onih s kojima se susreo u Lampedusi, te drama uznika, poput maloljetnika kojima je na Veliki četvrtak oprao i ljubio noge, ili s kojima se susreo u nadbiskupskoj palači u Riju de Janeiru. Naročito su dvije velike novine i odnose se na pitanja kojima je Sveti Otac dosad posvetio malo prostora: žene i homoseksualci – tvrdi Lucetta Scaraffia, uvodničarka vatikanskog dnevnika L'Osservatore Romano.
Papine su izjave o ulozi žene jasne i prožete snažnom voljom za otvaranjem, nisu izgovorene u ime neodgodive potrebe da se Crkva prilagodi jednakosti između spolova, ostvarene u zapadnim društvima, ali nisu ni umotane u plašt paternalizma, često osjećajnoga, koji gotovo uvijek prožima riječi drugih crkvenih uglednika kad o tim temama govore.
Otvaranje je dakle stvarno i izravno je povezano s projektom crkvene reforme: ne može se bez iskrenoga priznavanja uloge žene očekivati vitalna i gostoljubiva Crkva, kakvu priželjkuje papa Franjo. Crkvu koja ponovo može privući vjernike i zagrijati njihova srca. Osim toga, dodala je profesorica Scaraffia, sve se može promijeniti ne mijenjajući pri tom osnovna pravila, na koja se oslanja katolička tradicija: to je njegovo stajalište i glede istospolaca – ustvrdila je Scaraffia.
Kad ga je jedna brazilska novinarka tijekom leta iz Rija prema Rimu upitala zašto u Brazilu, gdje je također usvojen zakon za lakši pobačaj i dopušten brak između istospolnih osoba, nije govorio o bioetičkim temama, papa je odgovorio: „O tomu se Crkva već očitovala. Nije potrebno vraćati se na to, nisam govorio ni o varanju, laži ili o drugim stvarima o kojima je crkveni nauk jasan. A na primjedbu da je to zanimalo mlade, dobacio je: Da, ali nije bilo potrebno govoriti o tome, nego o pozitivnim stvarima koje mladima otvaraju put. Zar nije tako? – odgovorio je papa Franjo dodajući:
Uostalom, mladi savršeno poznaju stajalište Crkve. A na upit o njegovu osobnom stajalištu, odlučno je odgovorio da je istovjetno s crkvenim. Ja sam sin Crkve. On dakle stavlja naglasak na druge vidike: uključivanje, čak je rekao „tko sam ja da osuđujem istospolce? na milosrđe, gostoljubivost, na približavanje narodu, naročito posljednjima i razbaštinjenima, naziva se putujućim svećenikom prisjećajući se boravka u Buenos Airesu – zaključio je Galeazzi.