Papa želi narodnu Crkvu

Crkva danas slavi spomen svetoga Alfonsa Liguroskog, napuljskog biskupa koji je u osamnaestom stoljeću znao osvojiti srca siromaha. Za njega, koji je napisao najpoznatiju talijansku božićnu pjesme ('Tu scendi dalle stelle“), utjelovljenje Riječi ima biti uzor za Crkvu ako želi biti zaručnica Boga, bliskog narodu. O tome je papa Franjo govorio tijekom apostolskoga putovanja u Rio de Janeiro, ističući da je poslanje Crkve da bude s narodom, da mu bude milosrdna majka.Podsjećamo na neke ulomke iz Papinih govora u Brazilu. Ovo je vrijeme milosrđa – istaknuo je papa Franjo – Crkva mora liječiti ranjene, biti milosrdna sa svima... ali ne treba ih samo čekati: mora ih tražiti, a to je milosrđe – ustvrdio je Papa razgovarajući tijekom leta prema Riju de Janeiru.Blizina Crkve je bitna jer je Crkva majka;a ne poznajemo ni jednu dopisnu majku. Majka nas miluje, njeguje, cjeliva, voli nas. Kada Crkva, zauzeta oko tisuću stvari, zaboravlja blizinu a s vjernicima komunicira s dokumentima, onda je poput majke koja s djetetom pismeno komunicira. Često nam nedostaje ta toplina – rekao je Papa u intervjuu za brazilsku televizijsku postaju Globo.
Papa smatra da Crkva mora biti posrednica a ne nadzornica vjere. Katkada je pastoralno djelovanje udaljeno, posvećuje se više pozornosti načelima, vanjštini i organizaciji... naravno bez bliskosti, bez nježnosti, bez milovanja. Zanemaruje se revolucija nježnosti koja je prouzročila utjelovljenje Riječi. Katkada je pastoralno djelovanje toliko hladno da ne može ostvariti susret, ni s Isusom ni s braćom. Kakve su naše propovijedi? Pitao je Papa. Jesmo li na tragu našega Gospodina koji je s autoritetom govorio, ili su zapovjedne, hladne, apstraktne – kazao je Papa govoreći članovima Ravnateljskog ureda Vijeća latinskoameričkih i karipskih biskupa.
Možda smo svoj govor o otajstvu sveli na razumsko tumačenje, kod naroda otajstvo naprotiv polazi iz srca. Katkada gubimo sve koji ne shvaćaju zašto smo zaboravili jednostavnost, uvozeći izvana racionalnost koja je tuđa našem narodu. Poslanje je bez gramatike jednostavnosti osuđeno na propast. Možda je Crkva daleko od potreba naroda, možda je previše hladna, možda je samodopadna, možda je uznica svojih strogih govora – istaknuo je Papa 27. srpnja govoreći brazilskim biskupima.
Naprotiv, potrebna je Crkva koja zna razgovarati s onima koji bez cilja lutaju, sami su, razočarani kršćanstvom koje smatraju neplodnim tlom, nesposobnim da im podari smisao. Potrebna je Crkva koja stvara zajedništvo, koja se izdiže iznad jednostavnog slušanja, koja prati ljude hodajući s narodom, Crkva koja zna odgonetnuti tamu koja obavija bijeg brojne braće i sestara... Crkva koja u tom bijegu ljudi vidi i razloge mogućeg povratka, s tim se valja odvažno suočiti. Bog je zagrijao srca svojih učenika na putu u Emaus. Želio bih da se danas svi upitamo: Zna li danas Crkva zapaliti srca? Potaknuo je Sveti Otac brazilske biskupe.
U naglo mijenjajućem svijetu, očajnički se osjeća potreba za smirenošću, čak bih rekao sporošću. Zna li Crkva biti spora u slušanju, u strpljivosti, zna li objedinjivati, ponovno povezivati? Ili je i Crkvu zahvatila pomama za učinkovitošću? Vratimo se mirnoći da korak uskladimo s mogućnostima hodočasnika, s njihovim hodom; budimo im bliski da otvore svoja ohlađena srca kako bismo u njih ušli. Crkva mora znati očitovati svoje majčinske nutrine milosrđa. Bez milosrđa se ne ulazi u svijet ranjenih, kojima je potrebno razumijevanje, praštanje i ljubav – ustvrdio je Papa u govoru brazilskim biskupima.