Biskup ima biti pastir sa stadom, a ne gospodariti ili se ponašati kao knez, treba
voljeti vanjsko i unutarnje siromaštvo – kazao je papa Franjo na susretu s članovima
Ravnateljskog odbora Vijeća Latinskoameričkih i karipskih biskupa. Crkva se u Latinskom
Americi ima sučeliti s dva velika izazova: crkvenom obnovom i dijalogom sa svijetom.
Obraćenje je pastira preduvjet za unutarnju obnovu Crkve, u čemu smo u zakašnjenju
– primijetio je Sveti Otac. Papa rekao da to obraćenje podrazumijeva vjeru u Radosnu
vijest, vjeru u Isusa Krista koji je svojim utjelovljenjem, svojom pobjedom nad zlom
uspostavio Kraljevstvo Božje, vjeru u postojanje i vodstvo Duha Svetoga, vjeru u Crkvu,
tijelo Kristovo, u kojem se nastavlja dinamizam utjelovljenja – rekao je papa Franjo. Papa
je biskupima svjetovao da ispitaju svoju savjest, od njih zahtijeva da ne budu puki
upravitelji, nego da promiču pastoral milosrđa da se vrate udaljeni i potaknu vjernike
laike na veće zauzimanje u životu Crkve. Glede pak dijaloga sa svijetom, Papa je rekao
kako valja pozornije slušati egzistencijalne upite današnjega čovjeka, poznavati njegov
govor, te pomoću Evanđelja, crkvenoga učiteljstva i Socijalnoga nauka Crkve poticati
plodnu promjenu. Ako se vežemo samo uz ustaljenu kulturu, koja ima seosku potku,
ishod će biti uništavanje snage Duha Svetoga. Bog je posvuda samo ga valja otkriti
da Ga se može naviještati u današnjoj kulturi, a svaka stvarnost, svaki jezik ima
svoj hod – primijetio je papa Franjo. Papa biskupima preporučuje „evanđeosku mudrost
i lukavost“ pred nekim napastima koje stoje pred crkvenim poslanjem. Među inim i svakojako
ideologiziranje Evanđelja. Crkva jest ustanova, ali ako je u prvom redu organizacija
onda malo pomalo biva nekom vrstom nevladine organizacije, ustanova se pretvara u
djelo. Tad nije više zaručnica nego upraviteljica, više ne služi nego nadzire – objasnio
je Sveti Otac. Govoreći pak o misijskom poslanju, rekao je da se ono odnosi na
sadašnjost. Danas je sličnije vječnosti, još više, danas je iskra vječnosti, u sadašnjosti
je u igri život vječni. Poslanje nije statično, samodopadno, jer je učenik-misionar
usmjeren prema susretu, napet je prema transcendenciji. On nije u centru, nego je
usmjeren prema Isusu i prema narodu kojem ima naviještati, nije dakle u središtu nego
ide u periferije, uključujući i periferije vječnosti u susretu s Isusom Kristom. U
središtu je Isus Krist koji poziva i šalje, a učenik-misionar je dakle na rubovima
– rekao je papa Franjo. Glavna su obilježja učenika-misionara blizina i susret.
U pastoralnom radu Latinske Amerike i Kariba nedostaje blizine, nježnosti, milovanja.
Zanemaruje se revolucija nježnosti, iz koje je poteklo Utjelovljenje. Hladni pastoral
ne može ostvariti susret. Blizina naprotiv ostvaruje zajedništvo. Ostvaruje li pastoralno
djelovanje blizinu i susret to možemo vidjeti po svojim propovijedima, a kakve su
naše propovijedi. Slijedimo li uzor našega Gospodina, koji je govorio s autoritetom,
ili su one zapovjedne, hladne i apstraktne? – priupitao je Sveti Otac. Zaključujući
govor Papa je rekao da biskup treba vodi kontinentalnu misiju, a ne gospodariti. Biskupi
trebaju biti među narodom, ljubitelji siromaštva, unutarnjeg kao znaka slobode pred
Gospodinom, i izvanjskog kao znaka jednostavnosti i strogosti života, jednostavni
osobe a ne knezovi, ne trebaju biti častoljubivi, nego zaručnici jedne Crkve a ne
očekivati neku drugu – zaključio je papa Franjo.