Sveti Otac hodočastio u svetište 'Aparecida'

Današnji je dan započeo Svetom Misom u svetištu u Aparecidi, gdje je Papa Franjo najprije pred likom Majke Božje molio, a onda slavio Misu s biskupima i svećenicima te mnoštvom naroda. U homiliji je najprije spomenuo kako je početak svojeg papinske službe u Rimu povjerio Majci Božjoj. Danas to želi obnoviti moleći istodobno za sretan ishod Svjetskog dana mladeži.
Potom se Papa spomenuo događaja u Aparecidi od prije šest godina kad se održavala peta Konferencija biskupa Latinske Amerike i Kariba na kojoj je i sam sudjelovao. Biskupi su raspravljali o susretu s Kristom, o učeništvu i poslanju, a vjernici su svojom molitvom to podupirali povjeravajući Majci Božjoj svoj život, teškoće i radosti. Tako je i dokument s te konferencije nastao upravo zajedničkim trudom biskupa i vjernika pod zaštitom Majke Božje. Crkva, naime, kad traži Krista uvijek kuca na Majčinu kuću i moli: Pokaži nam Isusa. Od nje onda uči kako biti učenikom, pa stoga Crkva u poslanje uvijek ide Marijinim tragom, istaknuo je Papa te nastavio:
Gledajući danas na Svjetski dan mladeži koji me je doveo ovamo, i ja kucam na vrata Marijine kuće, a Marija je ljubila i odgajala Isusa, da pomogne svima nama, pastirima i narodu Božjem, roditeljima i odgajateljima da mladima prenesu one vrednote koje će im omogućiti da izgrade pravedniji, solidarniji i bratskiji svijet. Tri bih svari s tim u vezi istaknuo: čuvati nadu, dopustiti da nas Bog iznenadi i živjeti u radosti.
Dramatična nam se slika nudi u današnjem drugom liturgijskom čitanju iz Ivanova Otkrivenja o ženi koju progoni zmaj. Slika je to životnih teškoća svakog čovjeka, mnogih ljudi, naših zajednica, ali kako god teškoće bile goleme, Bog je uvijek uz nas i ne dopušta da propadnemo. Pa i kako god bile goleme teškoće u naviještanju evanđelja ili u stvarnosti očeva i majki u obitelji želim vam snažno kazati: budite uvijek u srcu sigurni da je Bog uz vas i nikad vas ne napušta. Ne gasimo nadu u svojem scu, poželio je Papa te nastavio: Zmaj, zlo, naša prošlost – ništa nije jače od Boga, Bog je naša nada.
Zatim je Sveti Otac spomenuo lažne privlačnosti koji kao idoli žele zauzeti Božje mjesto u životu i kao da daju neku sigurnost poput novca, uspjeha, vlasti, užitka koji napokon ostavljaju tek samoću. Valja gledati pozitivno na stvarnost i poticati mlade na velikodušnost koja ih obilježava i poticati ih na izgradnju boljega svijeta. Oni su silna snaga za Crkvu i za društvo. Nisu im potrebne samo stvari, nego prije svega duhovnost naroda koja se duboko osjeća u ovom svetištu kao pamćenje Brazila te upućuje na velikodušnost, solidarnost, ustrajnost, bratstvo i radost. I sve su to vrijednosti koje niču iz korijena duboke kršćanske vjere.
Potom je Papa Franjo spomenuo drugi potrebni stav, a to je da dopustimo da nas Bog iznenadi kao što je iznenadio ribare koji nisu ništa ulovili, ali su u mreži zatekli Marijin lik i tako je od onoga neuspjela ribolova nastalo bogatstvo za Brazil i Brazilci se ponosom mogu osjećati djecom iste Majke. Bog nas uvijek izenađuje kao i u današnjem evanđeoskom ulomku, ali je važno dopustiti mu da nas iznenadi svojom ljubavlju. Ako Mu se približimo i ostanemo s Njim, ono što se čini hladnom vodom, ono što nam je teško, ili čak i grijeh, pretvara se u novo vino prijateljstva s Njim.
Stoga kao posljedica čuvanja nade i Božjih iznenađenja i treći stav življenja u radosti. To čime nas Isus iznenađuje i što nam nudi ispunjava srce radošću te tako bivamo svjedoci te radosti. Bog nas prati, Majka nas Marija zagovara poput Estere u prvom čitanju. Isus nam je otkrio Oca koji nas ljubi. Grijeh i smrt pobijeđeni su. Stoga kršćanin nikad nije pesimist. Ako smo doista zaljubljeni u Krista i osjećamo koliko nas ljubi, naše e se srce raspaliti toliko da će zaraziti i sve koji s nama žive, potaknuo je Sveti Otac te zaključio:
Došli smo kucati na Marijina vrata i ona nas je pustila u kuću svojega Sina te nam govori: Što god vam rekne, činite. Da, Majko naša, nastojat ćemo učiniti sve što nam rekne. Učinit ćemo to s nadom i povjerenjem u Božja iznenađenja i puni radosti.
Na kraju Svete Mise papa Franjo izmolio je molitvu Gospi te joj posvetio svoju apostolsku službu nasljednika sv. Petra i Svjetski dan mladeži.
PAPINA MOLITVA PRIJE MISE U APARECIDI
Majko Aparecida, poput Tebe jednoga dana
i ja se danas osjećam pred Tobom i pred Bogom
koji nam za život predlaže poslanje
čiji sadržaj ni granice ne znamo,
a zahtjevanosti tek naslućujemo.
Ali u svojoj vjeri i zahvaljujući riječi
'da Bogu ništa nije nemoguće'
Ti, Majko, nisi ustuknula
Pa ne mogu ni ja.

Evo Službenice gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi.

Tako, poput Tebe,
Prigrljujem svoje poslanje.
U Tvoje ruke stavljam svoj život.
I idemo, Ti-Majko i ja-sin,
Idući zajedno, vjerujući zajedno, boreći se zajedno,
Pobjeđujući zajedno
Kao i uvijek zajedno idući Ti i Tvoj Sin.

Ženo, evo ti sina! Sine, evo ti Majke.

Majko Aparecida,
Jednog si dana nosila Svojega Sina
U hram da ga posvetiš Ocu
Da bude posve raspoloživ
Za poslanje.
Ponesi me danas istom Ocu,
Posveti me Njemu
Sa svim što jesam i sa svim što imam.

Evo me! Pošalji me!

Majko Aparecida,
U Tvoje ruke stavljam
I prinosim Ocu naše i Tvoje mlade,
Svjetski dan mladeži:
Koliko snage, koliko života,
I koliko dinamizma koji raste i buja
I što može biti na službu životu,
Čovječanstvu.

Primi i posveti, Oče, svoju mladež!

Napokon Te, Majko, molimo:
Ostani ovdje,
Primaj uvijek svoje hodočasničke
sinove i kćeri,
ali idi također s nama,
budi uvijek uz nas
i prati u poslanju
veliku obitelji vjernika,
posebice kad Križ biva teži,
podrži našu nadu i našu vjeru.

Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života! Amen.

POSVETA NAŠOJ GOSPI APARECIDI

Presveta Marijo,
Po zaslugama našega Gospodina Isusa Krista,
U svojem liku Aparecide
Razdaj bezbrojna dobročinstva
Po svem Brazilu.

I ja se, premda nedostojan,
ubrajam među tvoje sinove i kćeri
ali posve obuzet željom da imam
udjela u dobročinstvima Tvojega milosrđa,
spuštam do Tvojih nogu,
posvećujem ti svoj um,
da uvijek misli
na ljubav koju zavrjeđuješ;
posvećujem ti svoj jezik
da uvijek Tebe hvali
i širi odanost prema Tebi;
posvećujem Ti svoje srce
da Te, nakon Boga,
ljubi iznad svega.

Primi me, neusporediva Kraljice,
Ti kojoj nas je raspeti Krist dao za majku,
U blaženi broj tvojih sinova i kćeri;
Primi me pod svoju zaštitu,
Pomozi mi u svim mojim
duhovnim i vremenitim potrebama,
a osobito u trenutku moje smrti.

Blagoslovi me, Suradnice nebeska,
i, svojim moćnim zagovorom,
ojačaj me u mojim slabostima
da bi, služeći vjerno u ovom životu,
mogao hvaliti Te, ljubiti Te i zahvaljivati Ti u nebu
kroz vječnost.
Amen.