Razgovor s monsinjorom Jurom Bogdanom o procesu za beatifikaciju sluge Božjega Miroslava Bulešića

Za nešto više od dva mjeseca u pulskoj će Areni svečano biti proglašen blaženim mučenik svećenik Miroslav Bulešić. I danas je s nama u studiju dr. Jure Bogdan, rektor Papinskog hrvatskog zavoda svetoga Jeronima u Rimu i postulator kauze da nam opširnije objasni kako je i kad počeo proces za proglašenje blaženim Miroslava Bulešića i zašto je toliko kasnio.
JURE BOGDAN: Devet godina poslije smrti svećenika Miroslava Bulešića, biskup Dragutin Nežić, tada apostolski upravitelj porečke i pulske biskupije i hrvatskoga dijela Tršćanske i Koparske biskupije, odlučio je 1956. godine započeti s kauzom za proglašenje svetim Miroslava Bulešića. Postulatorom kauze imenovao je don Maria Pavata koji je rezidirao u Rimu. Postulator je imenovao vicepostulatorom istarskog svećenika don Antuna Bogetića, (danas umirovljeni porečko-pulski biskup). Biskup Nežić je odlučio osobno predsjedati sudištu. Promotorom vjere u postupku imenovao je mons. Leopolda Jurcu, a bilježnikom don Ivana Pavića. Postupak se odvijao u strogoj tajnosti radi toga što su ondašnje komunističke vlasti željele sve zataškati o temi i uopće o ubojstvu svećenika Miroslava Bulešića. To je bila tabu tema kao i ostali komunistički zločini nad Katoličkom Crkvom. Netko je mislio da silom može utišati i uništiti Crkvu. Kad bi Crkva bila ljudsko djelo možda bi se tako i moglo? Ona je mistično tijelo Kristovo. Bog joj daje život i snagu za svjedočenje i djelovanje. To izmiče svima koji ne vjeruju. U cijeloj državi, kao i svim zemljama koje su na Jalti došle u sastav tzv. Istočnoga bloka, u javnosti se provodila sustavna difamacija Crkve, njezine uloge i njezinih istaknutih članova. Jednom riječju vladao je progon Crkve.
Informativni postupak za kanonizaciju Miroslava Bulešića započeo je radom 24. travnja 1956. godine. Bio je to riskantni i hrabri podvig istarskoga biskupa msgr. Dragutina Nežića. Ako li se prisjetimo okolnosti da je to vrijeme zatvaranja maloga i velikoga splitskoga sjemeništa, kao i sjemenišne škole i Visoke teološke škole u Splitu, sustavnih pritisaka na ostala hrvatska sjemeništa, da je u našoj domovini još puno katoličkih svećenika u zatočeništvu, dovoljno nam sve to govori o klimi i odnosima koji su vladali u društvu prema Katoličkoj Crkvi.
U socijalističkim okolnostima vrlo nesklonima Crkvi, ubrzo je bilo jasno da se neće moći voditi niti tajni postupak a kamo li javni. Nakon druge sjednice postupak je obustavljen u iščekivanju boljih vremena. Odlučeno je samo zamoliti Kongregaciju obreda u Rimu da se, sukladno crkvenim propisima u Tršćanskoj biskupskoj kuriji ispitaju msgr. Jakob Ukmar djelitelj krizme u Lanišću koji je također doživio fizičku agresiju i zadobio teške tjelesne ozljede tom prigodom, i u nadbiskupskoj kuriji u Spoletu msgr. Rafaelle Radossi, spoletski nadbiskup, koji je bio porečkim i pulskim biskupom do 1947. Tršćanski biskup Antonio Santin proslijedio je postulaturi 28. prosinca 1957. svjedočanstvo msgr. Jakoba Ukmara. U iščekivanju povoljnijih vremena za Crkvu, postupak je obustavljen, tj. odgođen za bolja vremena.
Urušavanjem komunističkoga sustava u Istočnoj Europi pa tako i u našoj Domovini 1990. godine, te stvaranjem samostalne hrvatske države, porečki i pulski biskup Antun Bogetić, odlučio je obnoviti i nastaviti postupak za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega Miroslava Bulešića. Budući da su u međuvremenu stupili na snagu novi propisi za vođenje kauza svetih (Apostolska Konstitucija Divinus perfectionis Magister od 25. siječnja 1983. godine) biskup Bogetić je zatražio i dobio „nihil obstat“ 10. kolovoza 1992. godine, za nastavak postupka. Nasljednik msgr. Bogetića na biskupskoj stolici msgr. Ivan Milovan imenovao je 24. kolovoza 1998. msgr. Vjekoslava Milovana postulatorom kauze. Sukladno novim normama 23. siječnja 1999. uspostavljena je nova komisija – povjerenstvo od tri stručnjaka povjesničara, koji su trebali proučiti dotad sakupljene povijesne dokumente kauze, ispitati jesu li istraženi svi arhivi koji bi mogli nešto imati o sluzi Božjemu Miroslavu Bulešću. Isto tako ova komisija je trebala izraditi izvješće o okolnostima ubojstva sluge Božjega. Budući da je jedan od povijesnih stručnjaka uskoro imenovan biskupom msgr. Mile Bogović, ostala dvojica perita Ivan Grah i Stipan Trogrlić izradili su „Povijesnu relaciju o društveno-političkim i vjerskim prilikama u Istri, u vrijeme kad je živio sluga Božji Miroslav Bulešić“.
Iz toga izvješća proizlazi da su konzultirani biskupski arhivi u Poreču, Rijeci, Krku, Trstu, Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, Hrvatski državni arhiv u Pazinu, Arhiv suda u Puli, Arhivi Papinskog Lombardijskog i francuskoga sjemeništa u Rimu, Župni arhivi u Svetvinčentu, Lanišću, Baderni, Kanfanaru, Arhiv biskupskoga sjemeništa u Pazinu, Istarskoga književnoga društva „Juraj Dobrila“, itd. Kasnije će biti konzultirani arhiv u Državnome tajništvu Svete Stolice, Papinskog hrvatskog Zavoda sv. Jeronima i neki drugi. Cenzori teolozi bili su profesori franjevac o. Bonaventura Duda, bibličar, i krčki svećenik profesor moralnoga bogoslovlja Marijan Valković. Svi relevantni dokumenti i svjedočanstva iz raznih arhiva su obrađeni i objavljeni u službenoj građi kauze (copia pubblica, pozicija, knjiga o votumu povjesničara, knjiga o votumu teologa).
Biskup msgr. Ivan Milovan odlučio je 28. ožujka 2000. nastaviti s kauzom. Tada je imenovao svojim delegatom prof. Slavka Zeca, promicateljem pravde Msgr. Marijana Bartolića, bilježnikom svećenika Darka Zgrablića i pridodanim bilježnikom gospođu Branku Velić. U razdoblju od 2000.-2001. postulator je ispitao 22 svjedoka. Godine 2003. godine ispitana su službeno još dvojica svjedoka.
Dokumentima su još dodali izvješće msgr. Jakoba Ukmara iz biskupske kurije u Trstu, kao i ostala Ukmarova svjedočanstva. Završetkom biskupijskog procesa svi dokumenti su predani u Rim u Kongregaciju za proglašenje svetima. Ista Kongregacija je izdala Dekret o valjanosti biskupijskoga postupka 14. prosinca 2007. godine.
Nakon što je postupak iz biskupije preselio u Rim, prvim postulatorom u Rimu bio je kroz kratko vrijeme p. Luca De Rosa. Uskoro je imenovan sadašnji postulator. U Biskupiji Poreč i Pula vicepostulator je msgr. Vjekoslav Milovan. Postulator je zamolio msgr. Fabijana Veraju, umirovljenog podtajnika Kongregacije za proglašenje svetima da bi napisao poziciju. To je studija – pozamašna knjiga u kojoj je autor proanalizirao sve dotadašnje dokumente i konzultirao mnoge druge. U njoj autor msgr. Fabijan Veraja, pokazuje da je sluga Božji Miroslav Bulešić mučenik. Pozicija je tiskana 2010. godine. Nakon toga je Kongregacija zadužila perite povjesničare da prouče poziciju i donesu svoj sud. Uz stanovite primjedbe i traženja još nekih dokumenata sud povijesne komisije bio je pozitivan. Pod vodstvom generalnoga relatora p. Vincenza Criscuolo tiskan je volumen sa stručnim mišljenjem povijesne komisije. Sljedeći korak bio je rad teološke komisije na poziciji i rezultatima povijesne komisije. Teološka komisija je jednoglasno donijela svoj sud da je sluga Božji Miroslav Bulešić mučenik i da se s kauzom može ići dalje. Posljednja, „kardinalska komisija“ sastavljana od kardinala, sastala se u studenome 2012. godine. Pozitivni sud kardinalske komisije o Bulešićevu mučeništvu i njegovome uzdizanju na čast oltara bio je jednoglasan.
Sveti Otac Benedikt XVI. odobrio je 20. prosinca 2012. godine izdavanje dekreta o mučeništvu sluge Božjega Miroslava Bulešića. U dogovoru s mjesnim biskupom msgr. Draženom Kutlešom, hrvatskim biskupima, Kongregacijom za proglašenje Svetima objavljeno je iz Državnoga tajništva Svete Stolice u veljači 2013. godine da će beatifikacija Miroslava Bulešića biti 28. rujna ove godine u Puli. Obredima će predsjedati kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetima. Od smrti 1947. do proglašenja blaženim Miroslava Bulešića prošlo je 66 godina. Put je to dug i mukotrpan. Ali Bogu hvala došli smo do beatifikacije.