P. Anto Lozuk o misnim čitanjima 14. nedjelje kroz godinu

Četvrti dio Lukina Evanđelja nosi naslov 'Put u Jeruzalem'. Opisuje događaje koji su se dogodili na tom putu: počevši od Isusova definitivnog napuštanja Galileje pa sve do prispijeća u Jeruzalem. Dobro je prisjetiti se da su se Isus i gotovo svi apostoli rodili i odrasli u Galileji (iznimku, čini se, predstavlja jedino Juda koji, prema jednoj predaji, potječe iz Judeje). Galileja je krasna zemlja: zelena i cvjetna, pitoma i plodna. Isusu i apostolima ona predstavlja dom, iskustvo mladosti i života, mira i radosti. Judeja je, naprotiv, nekako sva crvenkasto-siva, pusta i neplodna. Jednog Galilejca Judeja nije mnogo privlačila. Ali Jeruzalem, sveti grad, privlačio je svakog Izraelca neodoljivom snagom. Za Isusa Jeruzalem predstavlja cilj životnog puta, dužnost, žrtvu, križ.
Evanđeoski odlomak, koji se čita ove nedjelje, opisuje događaj što se dogodio između dva samarijska sela koja su se nalazila na početku Isusova sudbonosnog puta. U prvom selu već je bilo vrlo dramatično: Samarijanci im nisu ni dopustili da uđu, nego su ih jednostavno potjerali. 'Sinovi groma' (Zebedejevi sinovi, Jakov i Ivan) zahtijevaju od Isusa da to selo uništi ognjem. Isus ih smiruje i koristi priliku da započne s učenicima intenzivni kurs vjere.
Već im je prije govorio o radikalnosti njihova poziva. Sada im želi ukazati što to konkretno znači u praksi, koja neće biti ništa drugo nego nasljedovanje njegova primjera i njegova puta. "Šaljem vas kao janjce među vukove!" - upozorava. Učenici na svojim misijskim pohodima trebaju nasljedovati Njega. On je na zemlju došao potpuno goloruk. Među zlim ljudima izgleda poput janjeta među vukovima. Dok ga napadaju, ne uzvraća istom mjerom, ne koristi svoju snagu da ponizi i uništi neprijatelje. Njegova snaga ne uništava, nego spašava. Navjestitelj Evanđelja jest nositelj istoga poslanja. On neće djelovati svojom ljudskom snagom, nego Božjom. Neće dijeliti svoje darove, nego Božje. A prvi Božji dar jest MIR.
Prije tjedan dana Hrvatska je ušla u Europu. Dugo su je odbijali, i zapravo još ne znamo što nas u toj Europi čeka. No, sjetimo se da je dvojici prethodnih papa, a isto tako Franji, bilo jako stalo da konačno uđe i da svoju ulogu shvati kao poslanje – slično onom koje su imali učenici iz Evanđelja. Nova Europa nerado prima Isusove učenike. No, Evanđelje kaže: slanje učenika redovito se događa između neuspjeha i neizvjesnosti – između mjesta gdje ih nisu primili i mjesta u kojemu još ne znaju kako će ih primiti. Isusa uopće ne uznemiruje neuspjeh. Nevjera jednog mjesta ne znači neuspjeh Njegova pohoda. Nevjera sadašnje Europe ne znači neuspjeh navjestitelja Radosne vijesti. Isusovo djelo ne ovisi o tome hoće li jedno mjesto, ili jedan naraštaj prihvatiti njegov MIR ili neće. Božji mir predstavlja snagu koju ljudi ne mogu zaustaviti. Božji mir izlijeva se na ovu zemlju, htjeli to ljudi ili ne htjeli, dopuštali to oni ili ne dopuštali. Božji mir zavladat će svim prostorima, pristajali ljudi na to ili ne pristajali... Isusov cilj jest Jeruzalem, čije ime – Jerušalaim – znači: Bog utemeljuje mir. Upravo u tome jest Božji program i Isusovo poslanje. On će kao nevini, neokaljani, bespomoćni Jaganjac svojom krvlju utemeljiti MIR. On, zaklani Jaganjac, postat će dostojan da otvori pečate povijesti svijeta i promijeni njezin tijek. I za svakog Isusova učenika, pa i za onog koji je postao član Nove Europe, najvažnije jest da krene prema Jeruzalemu, da krene putem kojim Bog uspostavlja svoj MIR.