Papa Franjo: Boga možemo susresti ljubeći Isusove rane u najslabijoj braći
Za susret sa živim Bogom potrebno je nježno poljubiti Isusove rane na našoj gladnoj,
siromašnoj, bolesnoj, utamničenoj braći – istaknuo je papa Franjo u srijedu, 3. srpnja,
na Misi u Domu Sveta Marta, tumačeći Evanđelje iz liturgije na današnji blagdan svetoga
Tome Apostola. Na Misi su bili nazočni svećenici i suradnici Papinskoga vijeća za
međureligijski dijalog, zajedno s predsjednikom vijeća kardinalom Jean-Louisom Tauranom. Isus
nakon Uskrsnuća dođe među apostole, ali Toma nije s njima. Htio je da pričeka tjedan
dana – objasnio je papa Franjo – Gospodin zna zašto čini neke stvari. I svakomu od
nas daje toliko vremena koliko misli da je za nas najbolje. Tomi je dao tjedan dana.
Isus se očituje kroz svoje rane. Cijelo je Njegovo tijelo bilo čisto, prelijepo, puno
svjetla – istaknuo je Papa – ali rane su bile tu, i tu su još i sada; i kada, na svršetku
svijeta, Gospodin dođe, pokazat će nam svoje rane. Toma, da bi povjerovao, želio
je svoje prste staviti u te rane. Bio je tvrdoglav – rekao je Sveti Otac te dodao
– Ali, Gospodin je želio upravo jednoga tvrdoglavca kako bismo mi shvatili nešto veće.
Toma je vidio Gospodina, bio je pozvan staviti prst u ranu od čavala, staviti ruku
na bok, i nije rekao: 'Istina je, Gospodin je uskrsnuo!' – primijetio je papa Franjo.
Ne! Išao je dalje te rekao: 'Bog!' On je prvi učenik koji je nakon Uskrsnuća ispovjedio
Kristovo božanstvo. Tako se shvaća Gospodinova namjera, kada je učinio da Toma
čeka – objasnio je potom papa Franjo – Uzeo je njegovu nevjericu, ali ne kako bi potvrdio
Uskrsnuće, nego svoje božanstvo. Put prema susretu s Isusom-Bogom jesu Njegove rane
– napomenuo je Sveti Otac ističući da drugoga puta nema. U povijesti je Crkve, na
putu prema Bogu, bilo pogrješaka. Neki su vjerovali da živoga Boga, kršćanskoga Boga
možemo naći na putu razmatranja. Koliki se tako izgube na tom putu, i ne stižu – primijetio
je Papa. Možda stignu do poznavanja Boga, ali ne i do Isusa Krista, Sina Božjega,
druge Osobe Presvetoga Trojstva. Do toga ne dolaze. To je put gnostika, zar ne? –
upitao je Sveti Otac te primijetio – Dobri su, rade, ali to nije pravi put. Vrlo je
slojevit, a ne vodi u dobru luku. Drugi su pak mislili da se, kako bismo došli
do Boga, imamo podvrgnuti mrtvenju, da imamo biti strogi, i izabrali su put pokore;
samo pokora i post. Ali ni oni nisu došli do živoga Boga, do živoga Isusa Krista.
To su pelagijci koji vjeruju da svojim naporima mogu stići. A Isus nam govori da je
put za susret s Njim pronalaženje Njegovih ranâ. Isusove rane možeš pronaći čineći
milosrdna djela, dajući tijelu, i duši – rekao je Sveti Otac te dodao – ali ističem,
tijelu svojega ranjenoga brata, jer je gladan, jer je žedan, gol, ponižen, jer je
rob, jer je u zatvoru, jer je u bolnici. To su danas Isusove rane. I Isus od nas
traži da učinimo čin vjere, Njemu, ali putem tih ranâ. Odlično! Osnujmo zakladu za
pomoć svim tim ljudima, i učinimo dobre stvari kako bismo im pomogli – primijetio
Sveti Otac te upozorio – To je važno, ali ako ostanemo na toj razini, bit ćemo samo
čovjekoljupci. Međutim, mi moramo dodirivati Isusove rane, moramo milovati Isusove
rane, liječiti ih nježnošću, moramo ljubiti Isusove rane, i to doslovno. Sjetimo se,
što se dogodilo svetomu Franji kada je zagrlio gubavca? Isto što se dogodilo Tomi:
njegov se život promijenio! – istaknuo je papa Franjo. Kako bismo dodirnuli živoga
Boga – napomenuo je Sveti Otac – nije nam potreban dopunski tečaj, nego da bismo ušli
u Isusove rane dostatno je izići na ulicu. Molimo od svetoga Tome milost da imamo
hrabrosti ući u Isusove rane svojom nježnošću, i sigurno ćemo dobiti milost štovanja
živoga Boga – rekao je na kraju papa Franjo.