Papa Franjo: Kršćani nisu sprovodna povorka ni ikakvo isticanje riječima, nego istinska radost spašenih koji se oslanjaju na stijenu Božje Riječi

Ima ljudi koji se „prerušavaju u kršćane“, i griješe ili zbog pretjerane površnosti, ili zbog previše krutosti, zaboravljajući da je pravi kršćanin čovjek radosti čija se vjera oslanja na Kristovu stijenu – glavna je misao pape Franje na Misi koju je u četvrtak, 27. lipnja, slavio u Domu sveta Marta, a na kojoj je bilo nazočno osoblje vatikanske Uprave za zdravlje i higijenu.
Ukočeni i žalosni. Ili pak veseli ali bez prave predodžbe o kršćanskoj radosti. Dvije su, na neki način suprotne „kuće“ u kojima borave dvije vrste vjernika i koje u oba slučaja imaju veliki nedostatak – temelje se na kršćanstvu sastavljenomu od riječi, a ne na stijeni Kristove Riječi. Papa je Franjo govorio o te dvije skupine tumačeći poznati odlomak iz Matejeva Evanđelja koji se čita u današnjoj liturgiji, a koji govori o kućama građenima na pijesku i na stijeni.
U povijesti Crkve postojale su dvije skupine kršćana: kršćani od riječi – oni koji su govorili „Gospodine, Gospodine“ – i kršćani od akcije, u istini – primijetio je Papa. Uvijek je postojala napast da svoje kršćanstvo živimo daleko od stijene koja je Krist. A jedini koji nam daje slobodu da Bogu kažemo 'Oče' jest Krist, odnosno stijena. On je jedini koji nam daje potporu u teškim trenutcima, zar ne? – upitao je Sveti Otac te dodao – Kako kaže Isus: zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, ali kada je tu stijena, tu je sigurnost; kada su tu riječi, one odlete, ne posluže. To je iskušenje kršćanâ od riječi, kršćanstva bez Isusa, bez Krista. I to se dogodilo, a događa se i danas u Crkvi: ima kršćana bez Krista – istaknuo je papa Franjo.
Sveti je Otac potom detaljnije protumačio 'kršćane od riječi', te istaknuo njihova posebna obilježja. Postoji jedna vrsta, nazvana „gnostička“, koja umjesto stijene, voli lijepe riječi – rekao je Papa – te stoga živi plutajući na površini kršćanskoga života. A postoji i druga vrsta koju papa Franjo naziva „pelagijskom“, a čiji je način života ozbiljan i krut. To su kršćani – rekao je Sveti Otac ironično – koji gledaju pod.
To iskušenje danas postoji – napomenuo je Papa. Površni kršćani koji vjeruju, ali kojima temelj ne daje Isus Krist. To su suvremeni gnostici. To je napast gnosticizma, – kako je rekao Papa - 'tekuće' kršćanstvo. S druge su pak strane oni koji vjeruju da se kršćanski život ima uzeti toliko ozbiljno da na kraju pomiješaju čvrstoću, postojanost, s krutošću. Misle da je, kako bi bili kršćani, potrebno uvijek biti u žalosti – istaknuo je Sveti Otac.
Činjenica je – kazao je potom papa Franjo – da takvih kršćana ima mnogo. Ali, - primijetio je – oni nisu kršćani, nego se prerušavaju u kršćane. Ne znaju što je Gospodin, ne znaju što je stijena, nemaju slobodu kršćana. Jednostavno rečeno, nemaju radosti. Prvi posjeduju određenu površnu 'radost'. Drugi pak žive u stalnomu sprovodnom raspoloženju, a ne znaju što je kršćanska radost. Ne znaju uživati u životu koji nam daje Isus, jer ne znaju razgovarati s Isusom. I ne samo da nemaju radosti, nego nemaju slobode. Robovi su površnosti, ovoga raširenoga života, a ovi su pak robovi krutosti, nisu slobodni.
U njihovu životu nema mjesta za Duha Svetoga. A upravo nam Duh daje slobodu! – napomenuo je Papa te na kraju istaknuo da nas Gospodin danas poziva izgraditi svoj kršćanski život na Njemu, na stijeni, na Onomu koji nam daje slobodu, koji nam šalje Duha, koji daje da idemo naprijed radosno, na Njegovu putu, u Njegovim ponudama.