Kršćanin ne može biti pristaša antisemitizma! – rekao je papa Franjo primivši u ponedjeljak,
24. lipnja, u audijenciju članove „Međunarodnoga židovskog odbora za međureligijsko
savjetovanje“ (International Jewish Committee on Interreligious Consultations).
Papa je u svojemu govoru istaknuo dugi prijateljski odnos među kršćanima i Židovima,
te ohrabrio da se nastavi na tom putu. Sveti je Otac u govoru „starijoj braći“,
dva puta ponovio riječ 'shalom', „mir“. Učinio je to na početku, podsjećajući na 40-godišnji
„stalni dijalog“ među Židovima i kršćanima, koji je pridonio – kako je rekao - jačanju
uzajamnoga razumijevanja i prijateljskih veza; te na kraju audijencije, kada je zatražio,
te sa svoje strane zajamčio, dar molitve. Nit vodilja u Papinim je riječima bio dokument
Drugoga vatikanskog sabora, deklaracija 'Nostra Aetate', koja je temeljno uporište
što se tiče odnosa sa židovskim narodom. Crkva prepoznaje da se početci njezine
vjere i njezina izbora nalaze, prema božanskom otajstvu spasenja, već u patrijarsima,
u Mojsiju i u prorocima – napomenuo je Papa. A što se tiče židovskoga naroda, Sabor
podsjeća na nauk svetoga Pavla, prema kojemu su 'neopozivi darovi i poziv Božji',
te odlučno osuđuje mržnju, progone i svako očitovanje antisemitizma. Zbog naših zajedničkih
korijena, kršćanin ne može biti antisemit! – istaknuo je Sveti Otac. Ta je snažna
rečenica obilježila ovu – kako je rekao Papa – prvu prigodu za razgovor sa skupinom
predstavnikâ židovskih organizacijâ i zajednicâ. Upravo su saborska načela – dodao
je Sveti Otac – pokazala put boljega poznavanja i uzajamnoga razumijevanja, kojim
su Židovi i katolici krenuli posljednjih desetljeća, zahvaljujući također važnim izjavama
i djelovanju prethodnih papâ. Taj je put – prema Papinim riječima – najvidljiviji
dio mnogostranoga kretanja koje se na lokalnoj razini ostvarilo pomalo u cijelomu
svijetu. Pritom se Papa Franjo prisjetio svojega iskustva kao nadbiskupa Buenos
Airesa, sa suočenjima i razgovorima sa Židovima o vlastitomu vjerskom identitetu,
te o načinu na koji održati živim osjećaj za Boga u svijetu koji je u mnogim stvarima
sekulariziran. Razgovarao sam s njima u više prigoda o zajedničkim izazovima koji
stoje pred Židovima i kršćanima. Ali ponajviše, uzajamno nam je, kao prijateljima,
bila draga nazočnost drugoga, uzajamno smo se obogatili u susretu i u razgovoru, u
raspoloženju međusobnoga prihvaćanja, a to nam je pomoglo rasti kao ljudi i kao vjernici.
To je prijateljstvo neizostavno bilo temelj dijaloga koji se do danas razvija
na službenom planu. A to je put kojim valja i dalje ići, te uključiti i nove naraštaje.
Čovječanstvu je potrebno naše zajedničko svjedočanstvo u svrhu poštovanja dostojanstva
muškarca i žene koji su stvoreni na sliku i priliku Božju, te u korist mira koji je
prvenstveno Njegov dar – istaknuo je Sveti Otac te na kraju podsjetio na riječi proroka
Jeremije: 'Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume
mira a ne nesreće, da vam dadnem budućnost i nadu' (Jer 29,11).