Papa primio u audijenciju apostolske nuncije

Voljeti Crkvu i zemlju kojoj ste pozvani služiti, i to kroz mrtvljenje, žrtvu, odvajanje od samoga sebe, i kroz stalni odnos s Gospodinom – obilježje je papinskih predstavnika koje je papa Franjo primio u Vatikanu u petak, 21. lipnja. Sveti je Otac istaknuo važnost svjedočenja ljubavi, te potrebno izbjegavanje onoga što je nazvao „buržoazijom duha i života“.
Vaš je život često težak, ponekad se odvija na mjestima sukoba (…) Koliko boli, koliko patnje! – istaknuo je Papa. Vaš je život stalno hodočašće na kojemu je nemoguće pustiti korijenje na jednom mjestu, u jednoj kulturi, u jednoj specifičnoj crkvenoj stvarnosti. To je život u hodu, ali uvijek s Isusom Kristom koji vas drži za ruku. Još vam jednom hvala za to! Znamo da naša postojanost nije u stvarima, u vlastitim nacrtima ili ambicijama, nego u tomu da smo pravi Pastiri koji imaju čvrsto uperen pogled u Krista – napomenuo je Sveti Otac.
Svojim je govorom papa Franjo želio – kako je rekao – stati uz svakoga od njih, te je istaknuo njihovu pokretljivost s jednoga kontinenta na drugi. Vaš je život nomadski – napomenuo je Sveti Otac te upitao – Koji je duhovni smisao takvoga života? Rekao bih da daje smisao hoda, koji je središnji u životu vjere, počevši od Abrahama, čovjeka vjere u hodu: Bog od njega traži da napusti svoj zavičaj i svoje sigurnosti, i ode, pouzdajući se u obećanje koje ne vidi, ali koje jednostavno čuva u srcu poput nade koju mu daje Bog.
To, po mom mišljenju, zahtijeva dvije stvari – rekao je potom papa Franjo. Prije svega mrtvljenje jer, ići s putnim kovčegom u ruci, doista je mrtvljenje, žrtva lišavanja stvari, prijatelja, veza, i uvijek započinjanja iz početka. To nije lako; to znači živjeti u privremenosti, izlazeći iz sebe, nemati neko mjesto na kojemu se mogu pustiti korijeni, imati stalnu zajednicu, i pritom voljeti Crkvu i zemlju kojoj ste pozvani služiti.
Sveti je Otac među ostalim istaknuo nužno potrebnu profesionalnost, ali još više blizinu s ljudima, nezaobilazno traženje, i pouzdavanje u Gospodina. On je obećano dobro – rekao je – To nam nikada ne smije izgledati kao nešto bezvrijedno. Dobrâ, perspektive ovoga svijeta na kraju razočaravaju, potiču da se nikada ne zadovoljimo; a Gospodin je dobro koje ne razočarava. On je jedini koji ne razočarava. A to iziskuje odvajanje od samoga sebe, koje se može postići samo kroz stalni odnos s Gospodinom i ujedinjujući život s Kristom. To je familijarnost s Isusom Kristom koja ima biti svakodnevna hrana papinskoga predstavnika, jer je to hrana koja se rađa iz spomena na prvi susret s Njim, i svakodnevni je izraz vjernosti Njegovu pozivu – primijetio je Sveti Otac te dodao da se ona ima očitovati u molitvi, u euharistijskom slavlju, i karitativnom služenju.
Upozorivši potom da, i za ljude Crkve, uvijek postoji opasnost da popuste duhovnoj mondenosti, papa je Franjo objasnio da popuštanje duhu svijeta vodi u djelovanje u svrhu osobnoga ostvarivanja, a ne poradi slave Božje; to znači popustiti jednoj vrsti 'buržoazije duha i života' koja potiče na traženje udobnoga i mirnoga života. To bi moglo dovesti i do toga da se sveto poslanje pretvori u smiješno. Snažna je to riječ – smiješno, ali je istinita – primijetio je Sveti Otac. Popuštanje svjetovnom duhu, posebno nas, pastire, izlaže smiješnosti. Mogli bismo možda dobiti pokoji pljesak, ali isti oni koji će izgledati kao da nam odobravaju, poslije će nas, iza leđa kuditi – rekao je Papa.
Sve uvijek činite iz duboke ljubavi! – više je puta rekao Sveti Otac napominjući – u ljubavi i profesionalno. Uvijek tražite dobro, dobro svih ljudi, dobro Crkve i svakog pojedinca – dodao je, a potom preporučio pozornost u osjetljivoj zadaći biskupskih imenovanja. Budite pozorni da kandidati budu pastiri bliski ljudima, to je prvo mjerilo. (…) Da budu očevi i braća, da budu blagi, strpljivi i milosrdni; da vole siromaštvo, unutarnje kao slobodu za Gospodina, a vanjsko kao jednostavnost i skromnost života; da nemaju psihološke sklonosti kao u „prinčeva“. Budite pozorni da ne budu častohlepni, da ne traže biskupstvo.
Neka budu sposobni nadgledati, paziti i štititi „stado“ koje će im biti povjereno – rekao je potom Sveti Otac te istaknuo – Biskup je onaj koji bdije, neka budu sposobni bdjeti. Neka pastiri znaju biti ispred stada kako bi mu pokazali put, usred stada kako bi ga održavali sjedinjenim, iza stada da netko ne ostane otraga te kako bi samo stado, takoreći, imalo njuha u traženju puta – istaknuo je papa Franjo.