Sveti Pavao - uzor svećeničke i kršćanske poniznosti
Jedini je način da se primi dar spasenja iskreno priznanje svojih slabosti i svoje
grješnosti, izbjegavajući svaki oblik samopravdanja – ustvrdio je papa Franjo u propovijedi
na jutrošnjoj svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta, na kojoj su sudjelovali svećenici
i laici, suradnici Zbora za kler. Svjestan da je zemljana posuda, a ipak čuvar
velikoga blaga koje mu je badava darovano, to je Kristov sljedbenik pred Bogom. Tumačeći
ulomak iz Pavlove poslanice Korinćanima, Papa je rekao da je razvidno kako je izvanredna
snaga vjere djelo Božje, ona je izlivena u grješne ljude, u zemljane posude, kako
veli Pavao. Upravo se iz odnosa milosti i moći Isusa Krista i nas bijednih grješnika
rađa dijalog spasenja. Taj dijalog ima izbjegavati svako samopravdanje, ne smijemo
biti prijetvorni nego kakvi jesmo – kazao je Papa. Pavao je često govorio o svojim
grijesima, ponavljao ih kao neki refren, za ne? Ma, velim vam ja koji sam bio progonitelj
Crkve, proganjao sam... Uvijek mu na um pada taj grijeh. Osjeća se grješnikom. Ali
ni u tom trenutku ne veli: bio sam, ili, sad sam svet, ne. I sada je đavolji trn u
mom tijelu. Pavao ne krije svoju slabost, vlastiti grijeh. On je grješnik ali prihvaća
Isusa Krista, razgovara s Njim – ustvrdio je Sveti Otac. Ključ je svega poniznost,
to Pavao često očituje. On javno priznaje svoju službu, odnosno sve što je učinio
kao Isusov poslanik. Ali ne krije zato svoje grijehe, kako Papa veli „svoj priručnik“.
Pavao je uzor poniznosti za nas svećenike. Ako se svojim dobrim djelima samo hvalimo,
onda smo na pogrješnom putu. Ne možemo naviještati Isusa Krista Spasitelja jer ga
u biti ne osjećamo. Moramo biti ponizni, imati stvarnu poniznost s imenom i prezimenom
– kazao je Papa objašnjavajući: Ja sam grješnik zbog toga, i toga, i toga. Upravo
kako čini Pavao: Progonio sam Crkvu, i mi smo stvarni grješnici. A ne grješnici s
poniznošću koja se pristoji nekoj sličici, ne? To nikako, nego s jakom poniznošću.
Svećenička poniznost, kršćanska je poniznost stvarna. Ako kršćanin ne uspijeva ni
sebi ni Crkvi priznati svoje slabosti, onda nešto nije u redu, to znači da ne može
shvatiti ljepotu spasenja koje nam donosi Isus – kazao je Sveti Otac. Braćo, imamo
blago: Isusa Krista Spasitelja. Isusov je križ naše blago s kojim se ponosimo. Ali
nosimo ga u zemljanoj posudi. Hvalimo se i svojim grijesima pa će dijalog biti kršćanski
i katolički: stvaran, jer stvarno je Spasenje Isusa Krista. Isus Krist nas nije spasio
nekom idejom, nekim intelektualnim programom, ne. Spasio nas je tijelom, sa stvarnim
tijelom. On se ponizio, postao čovjekom, postao tijelo sve do kraja. To se blago može
shvatiti i primiti jedino u glinene posude – istaknuo je Sveti Otac. I Samaritanka
je, nakon susreta s Isusom i razgovora s njim, svojim zemljacima najprije pripovijedala
svoj grijeh, a nakon susreta s Isusom ponašala se kao i Pavao. Vjerujem da je ta žena
u nebu, zacijelo je, kako veli Manzoni Gospodin je svako započeto čudo i dovršio,
čudo sa Samaritankom dovršio je u nebu. Molimo je da nam pomogne da budemo glinene
posude kako bismo mogli naviještati i shvatiti slavno otajstvo Isusa Krista – zaključio
je papa Franjo.