Papa primio u audijenciju isusovačke škole iz Albanije i Italije

Na susretu pape Franje s učenicima isusovačkih škola iz Italije i Albanije, održanom u petak, 7. lipnja u Dvorani Pavao VI. u Vatikanu, vladali su radost, jednostavnost i uzbuđenje. Pripremio sam tekst – rekao je Papa – ali ima pet stranica! Pomalo dosadno… - dodao je te predložio da na tom susretu napravi kratki sažetak, a cijeli im govor preda u pisanom obliku. Tako je i učinio.
Prva točka u ovom tekstu – rekao je Sveti Otac – ističe da je u odgoju koji pružamo isusovcima, za razvoj naše osobe ključna velikodušnost. Imamo biti velikodušni, velikoga srca, i bez straha. Uvijek imamo ulagati u velike ideale. Ali, - dodao je – potrebna je i velikodušnost u malim, svakodnevnim stvarima. A vrlo je važno da ju pronađemo s Isusom, u razmatranju Isusa. On je taj koji nam otvara prozore prema obzoru. Velikodušnost znači hodati s Isusom, srca pozornoga na ono što nam Isus govori – istaknuo je Sveti Otac te se obratio odgojiteljima, djelatnicima u školi, i roditeljima.
U odgoju je vrlo važno izjednačiti korake. Jedan odlučan korak na rubu sigurnosti, ali drugi na prostoru rizika – rekao je Papa te objasnio – Ne može se odgajati samo na području sigurnosti, jer to sprječava da se osoba razvija. Ali, ne može se ni odgajati samo na području rizika, to je pak preopasno. Stoga, zapamtite dobro tu ujednačenost koraka – istaknuo je papa Franjo te, osvrćući se na posljednju stranicu govora ohrabrio odgojitelje da traže nove, neuobičajene oblike odgoja, i to u skladu s potrebama mjesta, vremena i ljudi. To je vrlo važno u našoj, ignacijevskoj duhovnosti – napomenuo je Papa.
Nakon toga je započeo razgovor s učenicima koji su mu postavili nekoliko pitanja. Odgovarajući jednom dječaku koji je tražio riječi potpore za svoj razvoj u kojemu ponekad ima mnogo dvojbi, Sveti je Otac istaknuo da je hod naprijed prava umjetnost gledanja obzora, odnosno, misliti kamo želim ići, ali i podnositi umor hoda. A put je katkada težak.
Ali, uvijek mislite na to da se ne trebate bojati neuspjeha - potaknuo je Papa nazočne učenike. Nemojte se bojati padova. Ono što je važno nije to da ne padnemo, nego da ne ostanemo na zemlji. Valja se odmah dići i nastaviti hodati. To je lijepo; to znači raditi svakoga dana, to znači hodati ljudski – objasnio je Sveti Otac te primijetio da je, međutim, ružno i dosadno hodati sami. Mnogo nam pomaže ako hodamo s prijateljima, s onima koji nas vole; to nam pomaže da dođemo do cilja na koji imamo stići.
Na pitanje jednoga dječaka je li želio postati Papa, Sveti je Otac odgovorio da se osoba koja želi postati papa ne voli, pa tako ni on nije imao tu želju. A što ga je potaklo da bude isusovac, bilo je pak pitanje jedne djevojčice. Ono što mi se najviše svidjelo kod te Družbe – odgovorio je papa Franjo – jest misionarstvo, i htio sam postati misionar. Ići van, ići u misije naviještati Isusa Krista, a ne ostati zatvoreni u svojim strukturama; mislim da je to upravo dio naše duhovnosti – rekao je Sveti Otac.
Napominjući potom da se u Apostolsku palaču nije preselio zato da ne bude sam, pomalo izoliran od drugih, te da automobil nije htio zato da ne bi posjedovao mnogo stvari, i tako postao i malo siromašniji, Papa se osvrnuo na siromaštvo koje vlada u svijetu, a koje je nazvao skandalom. U svijetu u kojemu postoje mnoga bogatstva, brojni izvori iz kojih bi se moglo nahraniti sve ljude, ne može se shvatiti kako to da postoje gladna djeca, djeca bez obrazovanja, toliki siromašni. Siromaštvo je danas vapaj. Svi imamo razmisliti možemo li postati malo siromašniji – istaknuo je papa Franjo.
Na pitanje jedne djevojke o krizi u Italiji, Sveti je Otac primijetio da je cijeli svijet u ovom trenutku u krizi. Ali, - po njegovim riječima – ni kriza nije ružna stvar. Zbog nje trpimo, ali trebamo svi, a posebno vi mladi, znati protumačiti krizu. Što znači ova kriza? Što ja mogu učiniti da iziđemo iz nje? Kriza koju proživljavamo, velika je ljudska kriza. Kaže se da je to gospodarska kriza, kriza rada… Ali, zašto je to tako? – upitao je Papa. Zato što su problemi rada, problemi u gospodarstvu, posljedice velikoga ljudskog problema. Danas je u krizi vrijednost ljudske osobe, stoga ju mi imamo zaštititi.
Riječ je o krizi osobe – dodao je Sveti Otac. Danas osoba nije važna; važan je novac. A Isus, Bog, svijet je, sve stvoreno, dao osobi, muškarcu i ženi, da se brinu o njemu. Nije ga dao novcu. A osoba je u krizi zato što je ona danas rob! – istaknuo je Papa te dodao da se imamo osloboditi tih gospodarskih i društvenih struktura koje od nas rade robove.
Uloga kršćana u politici bilo je pak pitanje jednoga profesora, na koje je papa Franjo odgovorio ističući da je za kršćanina obveza uključiti se u politiku. Mi, kršćani, ne možemo se igrati Pilata, i oprati ruke. Imamo se umiješati u politiku jer je ona jedna od najviših oblika ljubavi, zato što traži opće dobro. A laici kršćani imaju raditi u politici – napomenuo je Papa te ističući da to nije lako jer je politika prljava, upitao: zašto je prljava? Zbog toga što se kršćani nisu umiješali svojim evanđeoskim duhom? Lako je reći: njegova je krivnja – dodao je Papa. Ali ja, što ja činim? Kršćanska je dužnost raditi za opće dobro. A često je put za taj rad upravo politika.
Kako možemo živjeti uz siromaštvo koje vlada u svijetu?, bilo je jedno od posljednjih pitanja, na koje je Papa odgovorio moleći, prije svega, sve nazočne mlade da ne dopuste da im bude ukradena nada. Tko vam može ukrasti nadu? – upitao je te objasnio – Duh svijeta, bogatstva, duh ispraznosti, oholost, ponos… sve vam to može ukrasti nadu. A gdje ju mogu pronaći? U siromašnom Isusu: Isusu koji se za nas učinio siromašnim. Siromaštvo nas poziva da sijemo nadu – rekao je papa Franjo te podsjetio na jedno pismo patra Arrupea, nekadašnjega generala isusovačkoga reda, upućeno centrima za društvena istraživanja Družbe Isusove, u kojemu je istaknuo: 'Ne može se govoriti o siromaštvu bez osobnoga iskustva sa siromašnima.' – rekao je papa Franjo napominjući da je siromaštvo tijelo siromašnoga Isusa koje je u gladnom djetetu, u bolesnom bratu, u nepravednim društvenim strukturama….