Diskriminaciju kršćana valja smatrati velikom opasnošću za cijelo društvo, te ju stoga
valja suzbijati kao što se čini s antisemitizmom i islamofobijom – istaknuo je biskup
Mario Toso, tajnik Papinskoga vijeća za pravdu i mir, govoreći prošlih dana u Tirani,
u Albaniji, na konferenciji održanoj na visokoj razini o snošljivosti i nediskriminaciji.
Skup je održan na poticaj Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi. Mogli
bismo reći da nas je povijest naučila malo čemu, ili gotovo ničemu. Milanskim ediktom
prije 1700 godina, car je Konstantin „oslobodio“ Kristove sljedbenike od sustavnih
progona. Sedamnaest stoljeća poslije, na istoj europskoj pozornici, ne samo da nije
smanjen broj slučajeva nesnošljivosti i diskriminacije prema kršćanima, nego je čak
povećan – napomenuo je biskup koji je, unatoč sve većoj općoj osjetljivosti na području
ljudskih prava, istaknuo brojne sjene kada je u pitanju stanje kršćanskih zajednica
u svijetu danas. Počevši od postupne marginalizacije vjere i vjerske prakse, u okviru
koje se u javnoj raspravi, a sve češće i na sudovima, kršćane podsjeća da mogu vjerovati
sve što žele u svojim kućama i u svojim glavama, te da mogu izražavati vjerske osjećaje
kako žele u privatnim crkvama, ali da jednostavno ne mogu javno djelovati na temelju
tih vjerovanja – istaknuo je biskup napominjući da je riječ o namjernom izvrtanju
i ograničavanju pravoga značenja vjerske slobode, koje se odražava na najmanje dva
područja. Prvo je nesnošljivost prema kršćanskom govoru. Kao dokaz biskup je Toso
spomenuo sve češće prijetnje upućene kršćanima, kao i njihova uhićenja, zbog toga
što su izrazili svoje mišljenje o pitanjima povezanima s njihovom vjerom, a progonjeni
su čak i na socijalnim mrežama. Drugo je područje ono „kršćanske savjesti“, posebno
na radnom mjestu. U cijeloj su Europi utvrđeni brojni slučajevi kršćana otpuštenih
s posla samo zato što su nastojali raditi po vlastitoj savjesti. Rezultat je taj da
su neki građani s područja zemalja članica Organizacije za sigurnost i suradnju u
Europi prisiljeni izabrati jednu od dvije mogućnosti: mogu se odreći vlastite vjere
i raditi protiv svoje savjesti, ili ustrajati i suočiti se s činjenicom da gube izvor
za uzdržavanje. Uzimajući u obzir i vandalizam i poruge koji se događaju na bogoštovnim
mjestima, Sveta Stolica traži od država Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi
da se diskriminacija kršćana – pa i tamo gdje su oni većina – smatra velikom prijetnjom
cijelom društvu, te ju stoga valja suzbijati upravo onako kako se opravdano čini s
antisemitizmom i islamofobijom. Uskratiti moralnom sadržaju, utemeljenom na vjeri,
mjesto na javnom mjestu, čin je nesnošljivosti, i on je protudemokratski – upozorio
je biskup Toso te dodao – Drugim riječima, tamo gdje bi moglo doći do sukoba pravâ,
vjersku slobodu ne valja smatrati manje vrijednom.