2013-05-24 17:34:47

Papin nagovor talijanskim biskupima


Biti pastiri znači „hoditi usred i iza stada“ saginjući se nad onima koje nam je Bog povjerio, podižući i ulijevajući nadu – ustvrdio je papa Franjo govoreći sinoć u bazilici svetoga Petra, tijekom ispovijesti vjere talijanskih biskupa. Naša je sloboda uvjetovana tisućama vanjskih i unutarnjih čimbenika, koji često potiču gubljenje, obeshrabrenje, pa čak i nevjeru – primijetio je Papa.
Gospodin zaista ne želi poticati te osjećaje i ponašanja; tim se služi neprijatelj, Đavao da osami u gorčini, žaljenju i obeshrabrenju. Isus, Dobri Pastir, ne ponižava niti ostavlja u grizodušju: u Njemu govori Očeva nježnost, koja tješi i podiže; iz podjele nas srama izvodi, jer sramljenje nas zaista dijeli, u tkivo povjerenja, daje hrabrost, iznova povjerava odgovornost, vraća poslanju – ustvrdio je Sveti Otac ističući da pastir mora biti budan.
Nebudnost pastira čini mlakim, rastresenim, zaboravnim pa čak i nestrpljivim, zavodi ga izgledom karijere, zamamljivanjem novca i kompromisima sa svjetovnim duhom; uljenjuje ga, pretvarajući ga u službenika, državnog klerika koji se brine više o sebi, organizaciji i strukturama, negoli o istinskom dobru puka Božjega. Tada se pada u opasnost, poput apostola Petra, nijekanja Gospodina, premda se izvanjski predstavlja i govori u ime Gospodina, a zatamnjuje se svetost hijerarhijske Majke Crkve, čineći je manje plodnom – objasnio je papa Franjo.
Objašnjavajući službu pastira rekao je da se pravi pastir svakodnevno pouzdaje u milost i snagu Gospodnju unatoč našim slabostima. Biti pastir znači posvema prihvatiti odgovornost vođenja stada, slobodan od svih sveza koje su na putu zdrave apostolske brzine, odlučan u vođenju, da naš glas bude prepoznatljiv svima koji vjeruju i onima koji još nisu „iz ovoga ovčinjaka“ (Iv 10,16). Pozvani smo posvojiti Božji san, čija kuća ne poznaje isključivanje osoba i naroda, kako je proročki naviještao Izaija – ustvrdio je Sveti Otac.
Biti pastiri znači spremno hoditi usred i za stadom, kadri slušati tiho pripovijedanje patnika a podupirati hod onoga koji misli da ne može izdržati; biti pozorni na pridizanje, tješenje i ulijevanje nade. Iz dijeljenja s poniznima naša vjera uvijek izlazi ojačana: odstranimo dakle sve pretpostavke da se možemo sagnuti nad onima koje je Bog povjerio našoj skrbi. Među njima posebno mjesto čuvajmo za svoje svećenike: poglavito za njih, neka naše srce, naša ruka i naša vrata uvijek budu otvorena – potaknuo je Sveti Otac.
Govoreći o crkvenoj službi, Papa je rekao da se njezina mjera očituje u raspoloživosti za slušanje, u poniznosti i posvemašnjem sebedarju. Uostalom, davanje svega, sve do života, za Njega, posljedica je zaljubljenosti u Gospodina: po tomu se ima odlikovati naša pastoralna služba. Mi nismo izraz neke strukture ili neke organizacije: i vršenjem svoje vlasti pozvani smo biti znak prisutnosti i djelovanja uskrsloga Gospodina, izgrađivati dakle zajednicu u bratskoj ljubavi – zaključio je Papa, a potom se molitvom obratio Mariji, Našoj Gospi:
Majko tišine, koja čuvaš Božje otajstvo, oslobodi nas od idolatrije sadašnjosti, kojoj robuju zaboravni. Lijekom pamćenja liječi oči pastira: vratit ćemo se svježini izvora za moleću i pokorničku Crkvu. Majko ljepote, koja cvjeta iz vjernosti svakodnevnom radu, trgni nas i mrtvila lijenosti, kukavnosti i malodušnosti. Pastire zaodjeni samilošću koja ujedinjuje i upotpunjuje: otkrit ćemo radost uslužne, ponizne i bratske Crkve. Majko nježnosti, koja obavija strpljivošću i milosrđem, pomozi nam spaliti žalost, nestrpljivost i ukočenost onog tko ne poznaje pripadništvo. Posreduj kod svoga Sina da naše ruke, noge i srca budu okretni: s istinom u ljubavi gradit ćemo Crkvu. I bit ćemo Božji puk na putu prema Kraljevstvu. Amen!








All the contents on this site are copyrighted ©.