Veliku su radost i snažan zanos u služenju Crkvi zadobili predstavnici pokretâ, novih
zajednicâ i udrugâ, sudjelujući s Papom prošle subote i nedjelje, 18. i 19. svibnja,
na bdijenju i Svetoj Misi svetkovine Duhova. Maria Voce, predsjednica Pokreta fokolarina,
opisala je u razgovoru za našu radijsku postaju osjećaje koji su obilježili taj posebni
susret, kao i izazove koji stoje na zajedničkom putu različitih karizmi. Pritom je
istaknula da je to bilo novo razlijevanje Duha Svetoga, bila je to uistinu – kako
je rekla – nova Pedesetnica. Veliku radost čini to što smo mogli zajamčiti Papi da
i danas u Crkvi postoji živahnost i životna snaga, unatoč svim teškoćama na koje nailazimo
– dodala je Maria Voce. Napomenuvši potom da su se po Papinim riječima, te kroz
sam susret s drugim pokretima osjetili potvrđeni u zauzimanju za življenje svoje karizme,
Maria Voce je istaknula da se na susretu snažno osjećalo koliko je zajedništvo bitno
obilježje današnje Crkve, te je stoga – po njezinu mišljenju – njihova karizma zajedništva
istaknuta kao potreba za služenjem Crkvi. Osim toga, na ovom je susretu obnovljena
njihova hrabrost za suočavanje sa svijetom jer – kako je rekla – svaki pokret zacijelo
posjeduje taj unutarnji poticaj koji papa Franjo snažno ističe, a to je da idemo prema
drugima, da se stavimo Crkvi na raspolaganje, te da služimo posljednjima. Podsjetivši
da je Sveti Otac, gledajući naprijed na put koji stoji pred različitim karizmama,
istaknuo tri riječi: sklad, novost, i poslanje, Maria Voce je kazala da ju se posebno
dojmila riječ 'novost'. Svi smo, naime, na neki način u kušnji da se oslonimo na sigurnost
već prijeđena puta, na stečena iskustva; a Papa nas je, naprotiv, poveo da prihvatimo
iznenađenja Duha, da dobro poslušamo ono što On od nas traži, te da Ga slijedimo na
putovima kroz svijet – istaknula je Maria Voce te dodala da do susreta s Isusom, koji
je Papa tako snažno istaknuo, može doći ako Isus prolazi putovima svijeta, a ne ako
ostane zatvoren u crkvama. Među sudionicima na bdijenju i na Papinoj Misi s pokretima
i novim zajednicama, bila je i Chiara Amirante, utemeljiteljica Zajednice 'Novi obzori',
koja se pak u razgovoru za našu radijsku postaju osvrnula na Papin poziv da idu na
rubove ljudskoga postojanja, odnosno na poziv Crkvi da se ne boji izići, te kazala
da je karizma njezine zajednice upravo svjedočenje radosti uskrsloga Krista, uz posebnu
pozornost na otajstvo silaska u pakao. A to se u njihovoj zajednici ostvaruje – kako
je kazala - u traženju najsiromašnije braće među siromašnima, odnosno onih koji nisu
dobili dar vjere, koji su izgubili Boga. Počeli smo pokušavajući sići u „pakao“
naših gradova, tražeći očajnu braću koja su u vrlo velikim teškoćama, kao što je ovisnost
o drogama, alkoholizam, sida, zatvor, ili neko zastranjenje – napomenula je Chiara
Amirante te dodala da su poslije pak primijetili da, nažalost, mlade ljude umrloga
srca ne pronalaze samo na ulicama, nego da su oni dio pučanstva noći. Događa nam se,
naime, da otkrijemo da previše mladih – takozvanih 'normalnih', iz 'normalnih' obitelji
– upotrebljavaju teške droge. Osvrnuvši se na Papine riječi da nam Gospodin uvijek
prethodi, da nas čeka u našem životu, u našoj stvarnosti, Chiara Amirante je istaknula
kako je temeljno iskustvo otkriti da nas netko, ne samo čeka, nego nas traži u dubini
našega pakla, u ovo naše doba u kojemu se živi više kako bi se pokazalo nego uistinu
postojalo, i u kojemu je konsumizam na načelu 'upotrijebi i baci' pokvario i međuljudske
odnose. U proteklim sam godinama na ulici vidjela brojne mlade kojima je bilo dostatno
saslušati ih, zanimati se za njihovo stanje, kako bi se kod njih ponovno pojavila
nada. Stoga imamo osobno iskusiti milosrđe, nježnost Boga koji nas čeka i koji nas
traži, kako bismo ga onda svojim životom i riječima mogli prenijeti drugima – istaknula
je utemeljiteljica zajednice 'Novi obzori'.