Kristov silazak nad pakoa

Vjerovanje govori o Kristovu silasku nad pakao. Kako moramo shvati tu tvrdnju? Katekizam veli da prije svega ona označava da je Isus kao svi ljudi upoznao smrt (usp. br. 632). Od tad je zauvijek solidaran s čovjekom. Isus nije samo iskusio patnju umiranja, nego ide i među mrtve, lišene gledanja Boga – piše pater Dariusz Kowalczyk u 28. prilogu o Katekizmu Katoličke crkve.
Neki suvremeni teolozi žele u Kristovu silasku nad pakao vidjeti vrhunac njegova osiromašenja, odnosno poniženja Sina Božjega. Isus trpi na križu, osjeća patnju, dok bi u silasku nad pakao iskusio radikalnu pasivnost patnje i smrti. Tako bi se približio grješniku, da ga uznemiri i istrgne iz paklene samoće – smatraju neki suvremeni teolozi.
Katekezam slijedi tradicionalni nauk Crkve i o Isusu koji silazi nad pakao govori kao o pobjedničkom Spasitelju koji mrtvima naviješta Radosnu vijest (usp. br. 632-634). U drevnoj se propovijedi govori o Isusu koji nad paklom zove čovjeka: Probudi se ti koji spavaš! Zaista, nisam te stvorio da ostaneš uznik u paklu. Ustani od mrtvih! Ja sam Život mrtvih (br. 634) – veli pater Kowalczyk.
Katekizam objašnjava da „Isus nije sišao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne“ (br. 633). Bog zaista želi spasiti sve ljude, ali ne može primorati čovjeka da prihvati njegovo milosrđe. Crkva uči da osoba, to jest svako slobodno stvorenje može Bogu reći ne, svjesno i zauvijek. Prokletstvo je zapravo samoosuda – primijetio je Kowalczyk.
Paradoksalno i pakao je znak ljubavi Božje. Ponizne ljubavi koja ne uništava grješnika okorjelog u svojoj zloći, nego mu omogućuje živjeti prema njegovu odabiru – zaključio je pater Kowalczyk.