Strpljivo podnoseći patnju kršćanin se suobličuje s Kristom
Ni u patnji, kršćanin nikada nije žalostan nego radosno svjedoči Krista – istaknuo
je papa Franjo tijekom prijepodnevne svete mise u Domu Sveta Marta. Papa je istaknuo
da po radosnom trpljenju bivamo mlađi. Kardinal Angelo Comstri i kardinal Jorge Maria
Mejía slavili su misu sa Svetim Ocem u nazočnosti skupine zaposlenika u Tvornici svetoga
Petra. Kršćani su i u patnji radosni, nikada nisu žalosni – rekao je Papa ističući
radost svetoga Pavla i Sile, koji su se sučeljavali s tamnicom i progonima zbog svjedočenja
evanđelja. Bili su radosni jer su slijedili Krista na mučnom putu, kojim je i Gospodin
strpljivo hodio – primijetio je Sveti Otac. Ući u strpljivost: taj nas put uči
Gospodin. Biti strpljiv... ne znači biti žalostan. Ne, to je sasvim druga stvar. To
znači podnositi, nositi na leđima teret teškoća, breme protuslovlja, težinu nevolja.
Ta kršćanska sposobnost podnošenja, znači stjecanje strpljivosti. U Bibliji je to
izrečeno bremenitom grčkom riječju Hypomoné, a znači podnositi u životu svakodnevne
brige: protuslovlja, patnje i drugo. Pavao i Sila podnose patnje, ponižavanja: sve
je to Isus strpljivo podnosio: ušao je u strpljivost. To je proces, namjerno rabim
riječ proces, kršćanskog dozrijevanja, kroz strpljivost. To je dugotrajan proces,
ne od danas do sutra, nego traje cijeli život da se stekne kršćanska zrelost – protumačio
ja Papa. Sveti je Otac podsjetio da su brojni mučenici bili veseli, iščekujući
pak trenutak smrti mučenici su se Nagasakija uzajamno pomagali. Za neke se govorilo
da su išli na mučeništvo kao u svatove. Ta je sposobnost podnošenja normalna za kršćanina,
nije to mazohizam, nego duševno raspoloženje koje vodi na Isusov put – primijetio
je papa Franjo. Kad nadođu teškoće, s njima se pojavljuju i mnoge napasti, primjerice
jadanje: Ma vidi što mi se događa... to je jadikovanje. A kršćanin koji se uvijek
žali, gubi prigodu da bude dobar kršćanin: to je nevoljna osoba, zar ne? Jer uvijek
se na sve žali? Šutnja u podnošenju, spokoj u strpljivosti – preporučio je Papa dodajući:.
Isusov spokoj: u svojoj muci Isus nije prozborio više od dvije tri potrebne riječi...
Ali to nije bila žalosna šutnja: tiho podnošenje križa nije žalosna šutnja. Bolno
je, često vrlo bolno, ali nije žalosno. Srce je spokojno. Pavao i Sila spokojno su
molili. Osjećali su bol, ali su je spokojno podnosili. Patnja produbljuje kršćanski
mir, snaži nas u Isusu. Kršćanin ima nasljedovati Isusa: bez jadikovanja, mirno trpjeti.
Strpljivo podnošenje, postupno ulaženje u strpljivost obnavlja našu mladost, pomlađuje
nas. Dugoročno, strpljiva je osoba mlađa! Pogledajte starce i starice u staračkom
domu, one koji su mnogo trpjeli u životu: pogledajmo ih u oči, mlade su, mlad im je
duh, mlađahni su. Na to nas poziva Gospodin, da na putu ljubavi, strpljenja, podnošenja
patnja i – usuđujem se reći – uzajamnoga podnošenja obnavljamo uskrsnu mladost – potaknuo
je Papa. A to nam je činiti djelotvornom ljubavlju i u ljubavi, jer ako nekoga
podnosim, uvjeren sam da i on mene podnosi i tako napredujemo na Isusovu putu. Molimo
od Gospodina milost kršćanskog spokojnog podnošenja, radosnog prihvaćanja patnje jer
nas pomlađuje, i kao i dobro vino da se pomlađujemo obnovljenom uskrsnom mladošću
duha. Amen!