560 godina Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima

21. travnja navršilo se 560 godina djelovanja Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu. To nije prvotno ime, no o povijesti Zavoda govori rektor dr. Jure Bogdan:
Od davnine je u Rimu bila malena skupina hrvatskih vjernika koja je željela imati svoje stabilno središte okupljanja. U Srednjem vijeku je skoro svaki europski katolički narod u Rimu imao gostinjac i bolnicu za svoje hodočasnike koji su iscrpljeni od dugog i napornoga putovanja bili potrebni njege. Hodočašća u Rim osobito su oživjela od uspostave “svetih godina”. Prvo obilježavanje svete godine zbilo se 1300. godine, a otad je i broj hrvatskih hodočasnika bivao sve veći, što je zapazio i Dante Alighieri i opjevao u svojoj Božanstvenoj komediji. Dante uspoređuje zanos svetog Bernarda u devetom nebu sa zanosom hrvatskog hodočasnika koji: "Možda iz Hrvatske sada dolazi našu Veroniku zreti pa kaže u sebi, dok ju pokazuju: Gospodine moj, Isuse Kriste, pravi Bože, tako je dakle izgledalo lice tvoje."
Početkom 15. stoljeća naši ljudi su se udružili u pobožnu zajednicu Confallonorum Slavorum Burghi S. Petri. Sastajali se u ulici Borgo Vecchio u neposrednoj blizini Vatikana. Članovi pobožne udruge bili su Hrvati iz Slavonije, Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Istre, koje su nazivali Slavenima (Slavi, Sclavoni, Schiavoni), Ilirima, Dalmatincima, Hrvatima, Bosancima, Hercegovcima, Istranima itd.…..
Još davne 1453. godine papa Nikola V. apostolskim pismom Piis fidelium votis, s nadnevkom od 21. travnja, dodjeljuje udruzi pobožnih Hrvata ruševnu crkvicu svete Marine djevice i mučenice, na lijevoj obali Tibera, pokraj mauzoleja rimskog cara Augusta. Uz crkvu, u kojoj se liturgija započela slaviti na latinskome i staroslavenskome jeziku, na okolnom zemljištu dobili su dopuštenje i za gradnju gostinjca i bolnice za svoje hodočasnike.
Od tada na tome mjestu hrvatske svetojeronimske ustanove u Rimu, djeluju neprekidno punih 560 godina. Uz popravljenu i preimenovanu crkvu sv. Jeronima, gostinjac i bolnicu za hodočasnike, nastat će kasnije, groblje, Kaptol, i Zavod. Papa sv. Pio V. uzdignuo je 8. veljače 1566. crkvu sv. Jeronima na kardinalski naslov i to će bitno utjecati na razvoj svetojeronimskih ustanova do danas. Trećim kardinalom naslovnikom postao je Felice Peretti iz Montalta 1570. koji će 1585. biti izabran za papu. Uzeo je ime Siksto V. On je dao porušiti trošnu crkvicu i okolne kuće te izgraditi veću i ljepšu crkvu sv. Jeronima, ovu današnju, koju je osobno došao inaugurirati na blagdan sv. Jeronima 1589. Uz crkvu je uspostavio ilirski - hrvatski nacionalni kaptol koji je djelovao sve do 1901. godine. Marljivi i pedantni povjesničar don Josip Burić pronašao je oko 120 imena svećenika kanonika hrvatske crkve sv. Jeronima.
Iz bogatog arhiva bratovštine vidi se da su u njoj kao i u Kaptolu djelovali mnogi poznati i istaknuti kulturni i javni djelatnici iz hrvatskog naroda kojima se i danas ponosi Ustanova sv. Jeronima. Filozof, matematičar, prirodoslovac i arhitekt s otoka Cresa Franjo Petrić (†1597) od nekih je slavljen kao “najučeniji čovjek svoga vremena”. Faust Vrančić - Verantius, Šibenčanin († 1617) biskup i učenjak, jedan je od prvih aeronautičara svijeta. On je izradio nacrte stroja za letenje i dao mu ime “homo volans” – “leteći čovjek”.
U crkvi sv. Jeronima počivaju zemni ostaci mnogih znamenitih članova Bratovštine, tako da se ova crkva drži posebnim nacionalnim središtem i mauzolejem. S lijeve strane glavnog oltara na jednoj ploči uklesana su četiri imena: Ivan Lucić-Lucius Trogiranin (†1679), otac hrvatske sustavne povijesti; opat Ivan Paštrić – Pastrizio (†1708), Splićanin, profesor istočnih jezika i “polemičkog bogoslovlja” na Kolegiju Pape Urbana, kasnije nazvan Kolegij De Propaganda Fide; opat Stjepan Gradić –Gradi (†1683), prefekt Vatikanske biblioteke i profesor na sveučilištu Sapienza; četvrto ime na istoj ploči je spomen na velezaslužnog dobročinitelja kanonika sv. Jeronima Juraja Jurjevića (Georgiceo – Jurjević, Juričin?) († 1711) iz Kaštel Sućurca kraj Splita.
U kripti crkve pokopan je hrvatski pjesnik iz Zadra Juraj Baraković (†1628). Dodajmo ovima samo nekoliko imena s nadgrobnih ploča: Petra Medvidovića barskog nadbiskupa, pjesnika, diplomatu iz Popova Polja u Istočnoj Hercegovini, Franju Jurjevića (Juričina) († 1729) legata Klementa XI. za izmirenje rutenske (ukrajinske) Crkve i naroda s Rimom, Pavla Gozzu Gučetića († 1660) poslanika Dubrovačke Republike kod Visoke Porte, poliglotu i dubrovačkog diplomatu u Rimu kanonika Petra Božidarevića († 1685). U okviru Bratovštine ili usko s njom povezanih sunarodnjaka, valja svakako spomenuti franjevca Rafaela Levakovića († 1648) ohridskog nadbiskupa i izdavača staroslavenskih liturgijskih knjiga, Jurja Križanića iz Obrha († 1683) hrabrog misionara i gorljivog pobornika sveslavenske ideje, Josipa Jurja Strossmayera († 1905) đakovačkog i srijemskog biskupa, Ivana Kukuljevića († 1889) hrvatskog povjesničara i Franju Račkog († 1894) svećenika povjesničara.
U hrvatskoj koloniji u Rimu djelovao je i minijaturist Julije Klović – Clovio († 1578) “maximus in minimis” (najveći u najmanjemu) kako ga je nazvao glasoviti El Greco.
Slavni dubrovački isusovac, fizičar i matematičar Ruđer Bošković († 1787) podrijetlom iz Orahova Dola u Istočnoj Hercegovini sa svojim bratom Bartulom uživao je doživotnu rentu iz Ustanova sv. Jeronima . Vrsni latinist, filozof i pjesnik, Dubrovčanin Benedikt Stay-Stojković († 1801) proglašen “Lukrecijem XVIII. stoljeća” kanonik crkve sv. Jeronima bio je i kanonikom bazilike Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore). Više od 30 godina predsjedao je Bratovštini svetog Jeronima. Nakon njegove smrti i pokopa, poštovatelji su mu podigli nad grobom u istoimenoj bazilici veliku spomen-ploču koja i danas svjedoči o njegovim vrlinama i učenosti.
Kroz 560 godina postojanja i djelovanja hrvatskih svetojeronimskih ustanova povijest bilježi i velike poteškoće kroz koje su prolazile svetojeronimske ustanove: posezanje za zavodskom imovinom, pljenidba, krađe, protjerivanja, zavisti, laži, teška ocrnjivanja. Ni danas nismo pošteđeni od nekih nevolja. Tako npr., kroz posljednja dva mjeseca mogli smo čuti i pronaći u različitim medijima neutemeljene, teške i nama nerazumljive tvrdnje o fosilnoj družini ustašoidnih bojovnika, „od kojih se neki okupljaju i oko Zavoda sv. Jeronima u Rimu“. U svetom korizmenom i uskrsnome vremenu Zapadne i Istočne Crkve, ovo nas podsjeća na poznati huškački govor i rječnik iz sredine prošloga stoljeća.
U Zavodu sv. Jeronima je uvijek bilo važno pred svim izazovima imati jasni pravac i opredjeljenje. Za nas je to bilo i ostalo Isusovo evanđelje. To je naša inspiracija, naš program i smisao svega našeg djelovanja. Božjom riječju – evanđeljem oplemenjivati ljudsko srce i tako izgrađivati civilizaciju ljubavi. Sve to pod vidom vječnoga života, spasenja vlastite duše i dolaska u nebesku slavu, u zajedništvo sa svima svetima. Kroz molitvu i studij, razmatranje svetoga Pisma i vlastiti samoprijegor, Božanski Učitelj poučava nas svojim Duhom što nam je činiti. To je naša snaga. Mirno i vedro gledamo u budućnost.
(Jure Bogdan, Radio Vatikan, Hrvatska sekcija 5. svibnja 2013.)