U izreci „Bog je postao čovjekom“ bit je kršćanske vjere. Valja naime objasniti da
se Riječ, druga osoba Presvetoga Trojstva, utjelovila (Iv 1,14). Utjelovljenje je
– kako čitamo u Katekizmu – čin kojim je Sin Božji uzeo ljudsku narav da u njoj ostvari
naše spasenje (br. 461). Tako je Bog u ljudskoj povijesti stao uz nas, a istodobno
– u osobi Oca – nadilazi sve stvoreno. Bog je u osobi Duha doista prisutan i djeluje
u stvaranju i u intimnosti čovjeka – piše pater Dariusz Kowalczyk u 25. prilogu o
Katekizmu Katoličke crkve. Utjelovljene nije neka kazališna igra, Bog ne stavlja
ljudsku obrazinu da čini kazališne geste. Crkva ispovijeda da je Isus Krist istinski
postao čovjekom i istinski ostao Bogom. Utjelovljenje Sina Božjega ne znači – tvrdi
Katekizam – da je Isus Krist djelomično Bog a djelomično čovjek, niti da je učinak
neke zamršene mješavine božanskoga i ljudskog (br. 464). Ekumenski crkveni sabori
nas uče da je utjelovljeni Sin božanska osoba s dvije naravi: božanskom i ljudskom
– veli pater Kowalczyk. Zašto se Bog utjelovio? Već smo rekli da se Bog utjelovio
radi našega spasenja. Valja primijetiti da se spasenje ne može svesti na neki dekret,
nego se zbiva u stvarnom i vječnom Božjem odnosu sa živim čovjekom. Taj nam je odnos
objavljen i dan upravo u utjelovljenju. U Isusu je čovještvo ujedinjeno s božanstvom,
ali to nije smjesa jednoga i drugoga. Bog se utjelovio da čovjek može zauvijek biti
dioničar života Presvetoga Trojstva. Katekizam citira svetoga Atanazija: „Zaista Sin
Božji je postao čovjekom da nas učini Bogom“ (br. 460). A ako je mogao Bog istinski
postati čovjekom, možemo i mi biti divinizirani – zaključio je pater Kowalczyk.