Dan izbora Benedikta XVI., prije osam godina, još je u vrlo živom pamćenju
ljudi. O izboru i službi pape emeritusa koji svojom molitvom služi Crkvi s našim je
novinarom razgovarao biskup Albana Marcello Semeraro. Papa se Benedikt u početku
predstavio kako ponizni radnik u Gospodnjem vinogradu, a to je jedna od slika Crkve.
Odabrao je tu sliku, vrlo rječitu, poručivši da svom snagom želi pripremati crkveno
tlo kako bi Duh Sveti mogao zasijati svoje darove. Kada se pak opraštao, papa je emeritus
odbrao drugu sliku Crkve, a to je hodočašćenje. Više nije rekao da je radnik u Gospodnjem
vinogradu, nego da hodočasti na susret s Kristom. Susret je s Kristom i bila glavna
tema Benediktova učiteljstva, podsjećajući da je susret svrha cijeloga kršćanskog
života – rekao je biskup Semeraro. Na primjedbu da je pontifikat Benedikta XVI.
započeo 19. travnja, a završio 28. veljače ove godine, te da nije završilo njegovo
služenje Crkvi, rekao je da mi apostolsko nasljeđe danas možemo zamijetiti u nekim
znakovima, koji, čini mi se, rese te dvije osobe, pozvane na katedru svetoga Petra
- prva koja se odrekla upravljana Crkvom, i druga koja ga je naslijedila u toj službi
– sve bih sažeo u jednu riječ, a to je poniznost. Poniznost je glavno obilježje jednoga
i drugoga pape u njihovu služenju. Papa se Benedikt povukao, ali se sabrao u onomu
što je najvažnije za život Crkve, jer svrha je Crkve hvaliti Gospodina – zaključio
je biskup Semeraro. Izabrali su mene, poniznog radnika u Gospodnje vinogradu,
tim se riječima 19. travnja 2005. godine papa Benedikt XVI. predstavio okupljenom
mnoštvu naroda na Trgu Svetoga Petra. Na duhovnu ostavštinu pape emeritusa u razgovoru
za našu radijsku postaju osvrnuo se nadbiskup Vincenzo Paglia, predsjednik Papinskoga
vijeća za obitelj. Uvjeren sam da je vrlo važno prisjetiti se 19. travnja 2005.
godine. U prvom redu da se Bogu zahvali što nam je dao papu Benedikta XVI., koji je
baš kao ponizni radnik u vinogradu uzduž i poprijeko izbrazdao taj blagoslovljeni
vinograd. Cijeli je njegov pontifikat obilježen poniznošću, nije se štedio u radu,
uvijek je nastojao da prevlada istina nad svakom ideologijom, a iz ljubavi je Crkvi
dao cijeli svoj život – ustvrdio je nadbiskup. Na primjedbu da njegova poniznost
nije svrha samoj sebi, rekao je da se papa emeritus odrekao poradi istine i ljubavi.
U te se dvije zbilje može shvatiti duhovna dubina odreknuća pape Benedikta. On nije
mislio na sebe nego na Crkvu i na žurnost naviještanja evanđelja u svijetu. Papa emeritus
otvorio je put karizmi pape Franje koji jednakom jednostavnošću kao i Benedikt XVI.
osvaja srca muškarac i žena – primijetio je nadbiskup Paglia. Osvrnuvši se na susret
pape emeritusa i pape Franje, nadbiskup je rekao da ga je njihov susret podsjetio,
s jedne strane, na papu Ivana XXIII. i papu Lucianija, s druge pak, na blaženoga Ivana
Pavla II. i na papu Pavla VI. Povijest se tih papa isprepleće u likovima pape emeritusa
i pape Franje. Zaista, moramo zahvaliti Bogu da nam je dao pape koji su obilježili
Crkvu i svijet – zaključio je nadbiskup Paglia.