U Zagrebu je u novinarskom
domu održan okrugli stol o papi Franji. Sudionici su bili poznati novinari i kolumnisti
te teolozi. Tek je mjesec dana otkako je preuzeo upravljanje Crkvom i normalno je
da se očitovalo da on nije ni Benedikt XVI. ni Ivan Pavao II. ni Pavao VI. ni Ivan
XXIII. A ipak je on sve to i po svojoj dubini i duhovnosti i po svojoj blizini ljudima.
Stoga je deplasirano hvaliti ga tako da ga uspoređuju s njegovim prethodnicima, kao
da oni sve kvalitete koje sugovornici u papi Franji otkrivaju nisu imali. Kad se pokaže
u svoj svojoj moralnoj jasnoći, slušat ćemo vjerojatno iz istih usta koja ga sada
hvale, neku drugu pjesmu o zaostalosti primjerice. Ali može li se na moralnim zastranjivanjima
takozvane modernosti graditi slika o nekomu za koga unaprijed znaš da ne će potvrditi
tvoja zastranjivanja. Novinari uočavaju Papinu blizinu malom čovjeku. On to čini drukčije
od svojih prethodnika. Ali, imaju li ljudi sluha za ono što govori o obraćenju i otvorenosti
Božjim zahtjevima da bismo bili ljudi. To je temeljno pitanje oko kojega će se možda
već sutra osporavati veličina pape Franje, ali ne će se moći osporiti istina Evanđelja
koje on naviješta.