Opća audijencija 17. travnja 2013. god.

Kršćanski je život sklop kontemplacije i djelovanja – istaknuo je papa Franjo u katehezi na današnjoj općoj audijenciji pred oko 100 tisuća vjernika govoreći o Kristovu uzašašću na nebo.
U Vjerovanju izgovaramo da je Isus uzašao na nebo i da sjedi zdesna Bogu Ocu. Uzašašće je vrhunac Isusova zemaljskog života, kada s ovoga svijeta odlazi k Ocu i sjeda zdesna Bogu Ocu. Što znači taj događaj i kakve posljedice ima za naš život? Što znači promatrati Isusa s Očeve desne strane? Upitao je papa Franjo dodajući: poslušajmo što o tomu veli evanđelist Luka.
Sveti Luka piše: „Kad je došlo vrijeme da bude uzet, Isus odlučno krenu u Jeruzalem (Lk 9,51). Dok je uzlazio prema Svetom gradu, gdje će se dogoditi njegov izlazak iz ovoga života – objasnio je Papa – Isus je vidio svoj cilj, Nebo, ali je vrlo dobro znao da put do Očeve slave ide preko križa, poslušnosti božanskom ljubavnom planu za čovječanstvo. Katekizam Katoličke crkve tvrdi da „uzdignuće na križ označuje i navješćuje uzdignuće u Uzašašću na nebo“(br. 662) – podsjetio je Sveti Otac.
I nama ima biti jasno, u našem kršćanskom životu, da ulazak u slavu Božju zahtijeva svakodnevnu vjernost Božjoj volji, čak i kad zahtijeva žrtvu, kad zahtijeva promjenu naših planova. Isusovo se uzašašće zbilo u Maslinskom vrtu, blizu mjesta kamo se prije muke povukao u molitvu da bude u dubokom jedinstvu s Ocem. Još jednom vidimo da po molitvi stječemo milost vjernosti božanskom nacrtu – primijetio je papa Franjo.
Na kraju svojeg evanđelja – nastavio je Papa – Luka sažeto pripovijeda o uzašašću. Isus odvede učenike „u blizinu Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bi uznesen na nebo. Oni padoše ničice pred njim, pa se zatim s velikim veseljem vratiše u Jeruzalem i uvijek bijahu u hramu hvaleći Boga“ (Lk 24, 50-53). Želio bih istaknuti dvije činjenice u Lukinu pripovijedanju – kazao je Papa te dodao:
Prije svega, tijekom uzašašća Isus čini svećeničku gestu blagoslova a učenici padom na koljenja izražavaju svoju vjeru. To je prva važna činjenica: Isus je jedini i vječni svećenik koji je svojom mukom prošao kroz smrt, grob, uskrsnuo je i uzišao na nebo; On je kod Oca gdje posreduje za nas (usp. Heb 9,24). A kako veli sveti Ivan u svojoj Prvoj poslanici: On je naš odvjetnik – ustvrdio je Papa dodajući kako je vrlo lijepo da imamo odvjetnika koji nas uvijek brani od đavolskih podvala, od nas samih, od naših grijeha. Drago braćo i sestre, imamo odvjetnika, ne bojmo se ići k njemu i tražiti oproštenje, blagoslov, tražiti milosrđe. On nam uvijek prašta, on je naš odvjetnik, uvijek nas brani. Ne zaboravimo to – upozorio je Papa.
Po Isusovu uzašašću na nebo upoznajemo utješnu stvarnost za naš život: u Kristu je, pravom Bogu i pravom čovjeku, naša ljudskost uzdignuta k Bogu; On je otvorio prolaz, On je poput čelnika koji predvodi uspinjanje na planinski vrh, a kad je stigao na vrh k sebi vuče nas vodeći nas Bogu. Ako mu povjerimo svoj život, ako se prepustimo da nas On vodi, onda možemo biti sigurni da smo u pravim rukama, rukama svojega spasitelja, svog odvjetnika – objasnio je papa Franjo te se osvrnuo na drugu činjenicu.
Sveti Luka veli da su se učenici, nakon Isusova uzašašća na nebo, s velikim veseljem vratili u Jeruzalem. Ovo izgleda pomalo čudno, jer nas obično kad se rastajemo od svojih dragih obuzme žalost što ih više nećemo vidjeti, slušati njihov glas, osjetiti njihovu ljubav i prisutnost. Kako to da Luka ističe veliku radost apostola? Luka to ističe jer apostoli očima vjere shvaćaju da je, premda ga njihove oči ne vide, Isus zauvijek s njima, ne napušta ih nego ih, u slavi Očevoj, podupire vodi i zagovara – ustvrdio je papa Franjo.
Govoreći da sveti Luka i u djelima Apostolskim opisuje Isusovo uzašašće, Papa je rekao da je događaj istaknut jer poput prstena obuhvaća i povezuje Isusov zemaljski život sa životom Crkve. Luka govori o oblaku koji je Isusa oteo očima apostola, a koji su ostali gledati kako Isus uzlazi na nebo, te da su im se u bjelini ukazala dva čovjeka pozivajući ih da ne gledaju u nebo nego da svoj život i svoje svjedočanstvo krijepe sigurnošću da će se Isus isto onako vratiti kako su ga vidjeli da odlazi na nebo (usp. Dj 1,9-10) – podsjetio je Papa.
To je poziv da se krene od promatranja Isusova gospodstva ako se od njega želi dobiti snagu za svakodnevno svjedočenje i življenje Evanđelja: kontemplacija i akcija, moli i radi, poučava sveti Benedikt, oboje je vrlo važno u našem kršćanskom životu – ustvrdio je papa Franjo, dodajući da Uzašašće ne označava Isusovu odsutnost, nego potvrdu da On na novi način živi među nama. On više nije na nekom određenom mjestu kao prije Uzašašća, sada je u slavi Božjoj, uvijek i posvuda prisutan, blizak svakomu od nas – istaknuo je papa zaključujući katehezu:
Nismo više sami u svojem životu, imamo odvjetnika koji nas čeka i brani. Nikada nismo sami, vodi nas raspeti i uskrsnuli Gospodin, s nama su brojna braća i sestre koji svakodnevno u tišini i skrovitosti, u svojem obiteljskom životu i na poslu, u svojim problemima i teškoćama, u svojim radostima i nadama, žive vjeru i skupa s nama u Kristu Isusu uskrslom, koji je na nebo uzašao, našem zagovorniku nose svijetu gospodstvo ljubavi Božje – zaključio je papa Franjo a potom uputio apel za pomoć nastradalima u potresu u Iranu.
Sa žalošću sam primio vijest o snažnom potresu koji je pogodio iransko i pakistansko stanovništvo, nanoseći smrt, patnju i razaranje. Bogu uzdižem molitvu za žrtve i sve koji su u bolu, a iranskom i pakistanskom narodu želim očitovati svoju blizinu – kazao je papa Franjo.