Uz misna čitanja 3. vazmene nedjelje razmišlja p. Alan Modrić
Ljudska djelatnost da bi bila plodna mora sadržavati, u načelu, tri elementa: uzrok,
koji potiče ljudsku djelatnost da se pokrene i djeluje, sam proces djelovanja, i na
kraju, svrhu, prema kojoj je usmjerena naša djelatnost. Tako, na primjer, kada netko
studira, mora postojati nešto što je potaknulo njegovo zanimanje za izvjesnu vrstu
studija, potom, mora se potruditi u svome studiju, pohađati predavanja, učiti, polagati
kolokvije, ispite, i na kraju, sve to treba činiti s nekom svrhom: da se radi ono
što nekoga zanima, da se nađe dobro radno mjesto, da se prehrani obitelj. U misnim
čitanjima 3. vazmene nedjelje susrećemo ova tri elementa ljudske djelatnosti primijenjena
na kršćanski život i svjedočenje. Koji je uzrok, bolje rečeno izvor našeg vjerničkog
života o tome nam govori odlomak Ivanova Evanđelja koje slušamo na 3. vazmenu nedjelju,
a koje nam donosi očitovanje uskrslog Krista na Tiberijadskom jezeru. Susrećemo dvije
scene: ukazanje i čudesni ribolov, te Isusov razgovor s Petrom. Prilikom ukazanja,
učenici u početku ne prepoznaju Isusa. To neprepoznavanje i neshvaćanje označuju razliku
između Isusa “po tijelu” lako prepoznatljivoga, i Isusa “po Duhu” prepoznatljivoga
samo u vjeri, koja svoje plodove nalazi u čudesnom ribolovu, a biva izražena riječima:
“Gospodin je!”. U obroku koji Isus pripravlja i dijeli svojim učenicima jasno se odražava
simbolika euharistije, u kojoj još više učenici prepoznaju Uskrsloga. Potom slijedi
razgovor Učitelja s njegovim najvažnijim učenikom, ali koji je istovremeno razgovor
sa svakim od nas koji pripada stadu uskrsloga Gospodina. Ne samo Petru, nego svakome
od nas Isus postavlja jasno i nedvosmisleno pitanje: “Ljubiš li me?”. Ako je naš odgovor
potvrdan poput Petrovog, onda dobivamo i poslanje koje moramo vršiti dok smo u ovozemaljskom
životu: “Pasi ovce moje!”, jer svaki čovjek je odgovoran barem u određenom trenutku
svoga života za drugu osobu: supružnici brinu se jedno za drugo, roditelji skrbe za
djecu, djeca za roditelje, prijatelji vode brigu jedni za druge, poslovni kolege surađuju
jedni s drugima, i tako redom. Uglavnom, svi mi kao vjernici u određenoj mjeri imamo
poslanje pastirske brige, jer svi sudjelujemo na općem svećeništvu, koje se temelji
na vjeri u Uskrsloga Isusa i na poslanju koje je On udijelio Petru i apostolima. O
samoj djelatnosti koja biva potaknuta susretom s uskrslim Gospodinom na Tiberijadskom
jezeru govori odlomak Djela apostolskih koji slušamo na 3. vazmenu nedjelju kada prepričava
što su sve Petar i apostoli kadri podnijeti u naviještanju Radosne vijesti: pogrde,
bičevanje, optužbe. Sve to podnose zato jer njihova ljudska, izvanjska djelatnost
je uzrokovana snagom susreta s Uskrslim i utemeljena na potvrdnom odgovoru na Njegov
poziv. Na napade židovskog svećeničkog vijeća i naredbe da se više ne uči u Isusovo
ime Petar svečano proglašuje načelo slobode vjere i obvezu poslušnosti Božjoj volji:
“Treba se većma pokoravati Bogu nego ljudima!”, i time naznačuje da se djelatnost
kršćanskog svjedočenja uskrslog Krista sastoji u neustrašivosti i spremnosti podnijeti
najteže udarce kako bi se širila Radosna vijest. A koja je svrha takvog svjedočenja?
Na to pitanje odgovara odlomak Knjige Otkrivenja koji nam iznosi konačnu pobjedu,
eshatološku nadu, slavu Jaganjca Božjeg. U tom slavlju sve stvorenje na nebu, na zemlji,
pod zemljom, u moru radosno klikće: “Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov
i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!”. Sve stvorenje uživa u pobjedi Krista Jaganjca
koji svojom žrtvom oduzima grijehe svijeta i na taj način, u tom vječnom slavljenu
uskrslog Gospodina, i mi nalazimo konačnu svrhu, cilj i nagradu našeg ovozemaljskog
svjedočenja i vjernog življenja u skladu s Božjom voljom. Na kraju, koju poruku
za naš život možemo pronaći u Božjoj riječi koju slušamo na 3. vazmenu nedjelju? Temelj
naše vjere je uskrsli Krist koji nas svakodnevno hrani na euharistijskom stolu svoga
Tijela i Riječi, i tako okrijepljene i osnažene šalje nas da svjedočimo Njegovu ljubav
i radost u ovome svijetu, koje nerijetko treba svjedočiti i po cijenu da budemo napadani,
optuživani da širimo demagogiju, da smo protiv ljudskih “prava i sloboda”, da se borimo
protiv “napretka” čovječanstva. Međutim, našu vjeru ne svjedočimo samo riječima, nego
ponajprije djelima, činima poniznosti, skrušenosti, iskrene ljubavi prema svima, bez
obzira na to da li dijelimo iste stavove ili ne. Samo na taj način bit ćemo u stanju
da se jednog dana sa cijelim čovječanstvom u potpunosti i bez ograničenja radujemo
pobjedi uskrslog Jaganjca. A do tog trenutka neka nas prati i prožima snaga uskrslog
susreta s Njime i molitva Naše Nebeske Kraljice Marije!