U propovijedi na svečanoj svetoj misi za preuzimanje prvostolnice Rimskog biskupa,
bazilike svetoga Ivana Lateranskog, na dan svetkovine Božanskog milosrđa, papa je
Franjo istaknuo da milosrđe, strpljivost i Božja nježnost imaju biti razlogom naše
nade, dati nam nadu da se Bogu vratimo bez obzira na bilo koji grijeh u našem životu. Premda
je slavlje bilo velebno, jednostavna propovijed dirnula je mnoga srdašca: Hodimo Zajedno
u svjetlu uskrsnuloga Gospodina – rekao je Sveti Otac predstavnicima rimske biskupije,
svećenicima, đakonima, redovnicima i laicima, također i jednoj obitelji, koji su Papi
u ime svih rimskih vjernika obećali poslušnost. Nedjelja je Božanskog milosrđa bila
prigoda za Papu da istakne stvarnost kršćanske vjere. Golema je i vrlo duboka Božja
ljubav prema nama, beskrajna je, uvijek nas drži za ruku i podupire, podiže i vodi
– ustvrdio je papa Franjo. Da objasni veličinu ljubavi Božje Papa je podsjetio
na razne prizore iz Evanđelja: Isusovo strpljenje s nevjernim Tomom. On ga ne ostavlja
nego mu daje tjedan dana i čeka ga. A Toma priznaje svoju bijedu, svoju nevjernost.
Gospodine moj i Bože moj!: tim jednostavnim izričajem odgovara na Isusovu strpljivost.
Prepušta se da ga obuzme božansko milosrđe, gleda ga pred sobom, u ranama ruku i nogu,
u probodenom boku i ponovno stječe vjeru: on biva novi čovjek, nije više nevjeran
nego vjernik – objasnio je Papa, a potom podsjetio da je Petar tri put zanijekao Isusa. Kada
je dosegnuo dno, susreo je pogled Isusa koji mu je strpljivo bez riječi rekao: Petre,
nemoj se bojati svoje slabosti, ufaj se u mene, a Petar shvaća, osjetio je pogled
Isusove ljubavi i zaplakao. Kako je lijep Isusov pogled – pun je nježnosti. Braćo
i sestre, nikad ne gubimo pouzdanje u milosrđe strpljivoga Boga – potaknuo je papa
Franjo. Isus je strpljiv i s učenicima kojima se pridružio na putu u Emaus: žalosno
lice, beznadno lutanje, podsjetio je Papa, ali Isus ih ne ostavlja. Bog ni Adama nije
ostavio, čim je zgriješio Bog mu je dao nadu. Takav je Bog – ustvrdio je Papa dodajući: Strpljiv
je s nama koji često odmah želimo sve, čak i od drugih osoba. Bog je s nama strpljiv
jer nas ljubi, a tko ljubi taj shvaća, nada se, daje nadu, ne ostavlja, ne ruši mostove,
zna praštati. Sjećajmo se ovoga u svojem kršćanskom životu: Bog nas uvijek čeka, čak
i kada smo se udaljili. On nikad nije daleko, uvijek je spreman prigrliti nas – kazao
je Papa. To je način milosrdnog oca u prispodobi o izgubljenom sinu, koja je –
kako je rekao – izvor velike nade. Ali Božja strpljivost u nama mora naći hrabrost
da mu se vratimo, bez obzira na grijeh u našem životu. Možda bi netko mogao pomisliti:
Moj je grijeh prevelik, moja udaljenost od Boga je poput one mlađega sina o kojem
govori prispodoba, a moja nevjernost poput Tomine; nemam snage vratiti se, misliti
da me Bog može prihvatiti i da upravo čeka mene. Ali Bog upravo čeka tebe, od tebe
jedino zahtijeva hrabrost da mu se približiš – objasnio je papa Franjo te podsjetio
na svoje osobno iskustvo. Često sam u svojoj pastoralnoj službi čuo ponavljati:
„Oče, puno sam griješio“, a uvijek sam odgovarao: Ne boj se, idi k Njemu, On te čeka,
On će sve riješiti. Oko sebe slušamo mnoge svjetovne prijedloge, ali prepustimo da
nas dotakne Božji prijedlog koji je pomilovanje ljubavi. Mi pred Bog nismo brojevi,
vrlo smo važni, najvažnije što On ima, premda smo grješni, najviše smo u njegovu srcu
– rekao je Papa. U svojem osobnom životu – nastavio je Sveti Otac – često sam vidio
milosrdno Božje lice i u mnogim sam osobama vidio hrabrost da u Isusove rane uđu govoreći:
„Gospodine, ovdje sam, prihvati moju bijedu“. Vidio sam da je Bog to uvijek učinio
– potvrdio je Papa, a potom sve potaknuo na ufanje u Božje milosrđe. Pouzdajmo
se u njegovu beskrajnu strpljivost, smognimo hrabrosti da se vratimo u njegovu kuću,
da boravimo u ranama njegove ljubavi, prepuštajući se da nas ljubi, da u sakramentima
sretnemo njegovo milosrđe. Osjetit ćemo nježnost, osjetit ćemo njegov zagrljaj i bit
ćemo sposobniji za milosrđe, strpljivost, praštanje i ljubav – zaključio je papa Franjo.