Papa tijekom Vazmenoga bdijenja: Nemojmo se zatvarati novosti koju Bog donosi u naš život

Četiri su odrasle osobe sinoć od pape Franje primile sakramente inicijacije to jest krštenje, krizmu i prvu pričest unutar obreda vazmenoga bdijenja s liturgijom svjetla, službom čitanja i Euharistijom. Svoju je homiliju Papa usredotočio na događaj iz upravo pročitanoga ulomka iz Evanđelja. Pritom je istaknuo najprije veliku ljubav žena koje su htjele iskazati posljednje znakove ljubavi Isusu da pomažu njegovo tijelo jer su se tijekom njegova života osjetile priznatima i voljenima. One su ga, osim toga, i pratile na križnom putu i nazočile događajima na Kalvariji.
Sad pak ih dočeka iznenađenje: prazan grob i pitanje što se to događa. Vidimo u Papinim homilijama da odmah prelazi na primjenu u našem životu te ističe: i u našem svagdašnjem životu ima trenutak novosti, kad zastanemo, ne shvaćamo, ne znamo kako se s tim suočiti, primjećuje Sveti Otac te nastavlja: Novost nas često plaši, pa i novost koju nam Bog donosi i novost koju od nas traži. Tu se ponašamo kao apostoli te se zadržavamo na svojim sigurnostima, zaustavljajući se tek na grobu s mislima na pokojnika koji od sada može živjeti samo u našim uspomenama. Plašimo se zapravo Božjih iznenađenja, tvrdi Papa te dodaje: pa Bog i jest takav da nas neprestano iznenađuje.
Nemojmo se tim iznenađenjima zatvarati i unatoč grijehu, žalosti, umoru, težini zbog naših grijeha ili straha da ne možemo izdržati. Nemojmo se zatvarati u sebe same, niti gubimo pouzdanje i nemojmo se tek olako prepuštati, jer nema ničega što Bog ne bi mogao promijeniti, nema grijeha koji on ne bi mogao oprostiti, ako se otvorimo Njemu, snažno je potaknuo nazočne papa Franjo, nastavljajući tumačiti evanđeoski ulomak.
Žene su se uputile na grob iz ljubavi, ali ne treba tražiti mrtvoga, nego živoga. On koji je bio mrtav od sada je sam život, jer je uskrsnuo, jer je Božji Sin. Isus više ne pripada prošlosti nego sadašnjosti i vječnosti i Božjem vječnom sada. Sve to govori i nama pogotovu ako se uvlačimo u sebe zbog grijeha, žalosti, teškoća. Tamo je smrt, a pozvani smo tražiti život, zapravo Onoga koji je život sam. Prihvati dakle Isusa uskrsnuloga i neka on uđe u tvoj život, primi ga kao prijatelja, s pouzdanjem. Ako si do sada i bio daleko, on će te prihvatiti raširenih ruku. Ako dvojiš, prihvati rizik i ne ćeš se razočarati. Čini li ti se teško slijediti ga, ne boj se, povjeri mu se i znaj da je uza te i obdarit će te mirom koji tražiš i snagom za život kako on želi, istaknuo je papa Franjo.
Zaključujući svoju propovijed Papa se osvrnuo i na anđelove riječi kojima je potaknuo žene: 'Prisjetite se što vam je govorio još u Galileji…' Svima je to poticaj na spasonosno prisjećanje na susret s Isusom, s njegovim riječima i gestama. Upravo to prisjećanje poticaj je svima da prebiru u svojim uspomenama što je to Bog učinio za mene, za nas. To su uspomene na prijeđeni put i to upravo otvara srce nadi za budućnost. Naučimo stoga prebirati u pamćenju sve ono što je Bog učinio u našem životu, potaknuo je Sveti Otac te zaključio:
Zamolimo zagovor Djevice Marije koja je u svojem srcu o svemu razmišljala i molimo da nas Gospodin učini dionicima svojega uskrsnuća: da nas otvori novosti koja preobražava, i tako lijepim Božjim iznenađenjima jer on djeluje u svakom od nas i u svijetu te molimo da ga svakodnevno osjetimo živa.