Istočna liturgija slavi 'Marijin čas'

U istočnoj je crkvi drvena tradicija da se na Veliku subotu slavi „Marijin čas“: promišljanje o Majci Božjoj koja pokraj križa doživljava vrhunac muke svojega sina, s križa ga prima u svoje ruke bivajući tako i Majka Crkve. Na značenje te duhovne i liturgijske zbilje u razgovoru s našim novinarom osvrnuo se predsjednik Papinskog teološkog fakulteta 'Marianum' otac Salvatore Maria Perrella.
Ta je istočna tradicija ukorijenjena u liturgijsku i duhovnu zbilju kršćanskoga istoka, a već nekoliko godina moj je subrat, otac Toniolo, predlaže za liturgiju Velike subote. Na veliku subotu Crkva je uronjena u tišinu. Velika je subota u znaku Djevice koja moli u tišini, a njezina vjera čeka ispunjenje Božjih obećanja glede njezina sina i čovječanstva. Marija je doista slika Crkve. Kao što je Marija sudjelovala u događaju razapinjanja stojeći pokraj križ i razmišljajući o otajstvu križa – gdje se još više učvrstila njezina vjera, stoga ju je Isus učinio Majkom Crkve – tako ona snagom svojega svjedočanstva i majčinstva Crkvu nadahnjuje da na Veliku subotu u vjeri i molitvi iščekuje radost uskrsnuća – kazao je otac Perrella.
Na primjedbu da je Marijin čas most između muke i uskrsnuća, rekao je kako valja istaknuti činjenicu da su apostoli pobjegli jer nisu u cijelosti shvatili Pisma. Djevica Marija, od samog početka, u vjeri je slijedila Isusa i od njega naučila što znači biti u Duhu. Marija dakle nije mogla izdati Isusa, nije mogla pobjeći poput apostola, nego je ostala ukorijenjena u Riječi Božjoj, čvrsto je vjerovala Božjim obećanjima. Marijin čas uči nas kako ostati uz Boga koji je jučer razapet na križ, danas na križu umro, a sutradan je uskrsnuo – kazao je predsjednik teološkog fakulteta.
Na upit što Marija, koja stoji pokraj križa i u ruke prima mrtvo tijelo svojega sina, poručuje kršćanima, rekao je da izbor pape Franje valja promatrati kao dar uskrsloga Isusa. Sveti nam je Duh darovao papu koji nas uči da je biti s Marijom pokraj križa isto što i biti apostoli uz Sina Božjega, koji je učitelj i Gospodin – objasnio je otac Perrella.
Na primjedbu da je Marijin čas neka vrsta ekumenskoga mosta između Istoka i Zapada, rekao je da po sebi molitva uklanja sve vremenske nadogradnje, ljudsku i samoljubivu protegu svake vjeroispovijesti. Po molitvi se ujedinjujemo s Bogom, a u ujedinjujućem Božjem iskustvu u Duhu Svetom apsolutno nema podjela. Dakle, ekumenska dimenzija ove molitve, ovoga slavlja Marijine vjere u iščekivanju Uskrsa ujedinjuje te dvije zbilje Kristove Crkve, odnosno Istoka i Zapada – zaključio je profesor Perrella.