Budite pastiri s mirisom ovaca, a ne plaćeni upravitelji ili posrednici – kazao je
Sveti Otac svećenicima i biskupima u propovijedi na svetoj misi za posvetu ulja, slavljenoj
u bazilici svetoga Petra, na kojoj je sudjelovalo oko 1600 svećenika i biskupa nazočnih
u Rimu. Papa je dakle u propovijedi pozvao svećenike da iziđu iz sebe i da idu u 'periferije'
gdje narod trpi i gdje je najviše izložen onima koji žele opustošiti njegovu vjeru. Budite
pastiri usred naroda. Na dan kad svećenici obnavljaju prisegu izrečenu na ređenju,
papa je Franjo istaknuo da je dobro osjetiti na leđima i u srcu teret i lice našega
vjerničkog puka, naših svetaca i mučenika, u srcu imati urezana njihova imena. Podsjećajući
na velikog svećenika Arona čija je brada i odjeća bila pomazana Božjim uljem, ustvrdio
je da se „dobar svećenik prepoznaje po pomazanju njegova naroda“. Primjećuje se kad
je naš narod pomazan uljem radosti: primjerice kad izlazi s mise s vedrim licem jer
je primio radosnu vijest – objasnio je papa Franjo. Pomazanje nije zato da namirišemo
sebe – nastavio je Papa – još manje da ga čuvamo u obrednoj posudici, jer ulje biva
kiselo a srce gorko. Važno je pomazanje a ne funkcija – istaknuo je Papa i dodao:
Našem se narodu sviđa Evanđelje propovijedano s pomazanjem, narod je zadovoljan ako
evanđelje koje naviještamo dospije u njegov svakodnevni život, kad osvjetljava krajnje
granice, 'periferije' gdje su vjernici izloženi nasrtajima onih koji žele oplijeniti
njihovu vjeru. Narod nam zahvaljuje jer osjeća da smo molili sa zbiljama njegova svakodnevnog
života, njegovim mukama i radostima, njegovim tjeskobama i njegovim nadama – istaknuo
je papa Franjo. A kada se osjeti miris Pomazanika, Krista – nastavio je Papa –
koji se od nas širi, tada nam narod pouzdano povjerava sve ono što želi da stigne
do Gospodina: Oče, moli za mene jer imam ovaj problem, blagoslovi me, a to je jasan
znak da je pomazanje stiglo do ruba ogrtača, jer se preobrazilo u molitvu naroda Božjega
– objasnio je papa Franjo. Kad smo u takvom odnosu s Bogom i njegovim narodom i
kad milost dolazi preko nas, tada smo pravi svećenici, posrednici između Boga i ljudi.
To što želim istaknuti jest da moramo oživljavati milost i u svakoj molbi, katkada
i neprikladnoj, katkada materijalnoj ili čak naizgled banalnoj, zamijetiti želju svojega
naroda da ga se pomaže mirisavim uljem, jer zna da ga posjedujemo – ustvrdio je Papa. Papa
je pri tom podsjetio na evanđeoski prizor žene koja je gubila krv i dotaknula je Isusov
ogrtač. U tom trenutku – ustvrdio je Papa – Isus utjelovljuje svu Aronovu ljepotu,
koja je, premda skrivena, blistala u vjernim očima bolesnice. Učenici ne shvaćaju,
Gospodin naprotiv „osjeća snagu božanskog pomazanja koja doseže do rubova njegova
ogrtača. Da se kuša naše pomazanje, njegova moć i njegova otkupiteljska učinkovitost,
treba dakle 'izići': u 'periferije', gdje je patnja, prolivena krv, sljepoća koja
žudi za vidom, gdje su uznici brojnih zlobnih poglavara – kazao je papa Franjo. Nije
sasvim točno da Gospodina susrećemo u bavljenju sobom ili u neprestanom kopkanju po
svojoj nutrini. Tečajevi za pomoć samom sebi u svećeničkom životu mogu biti korisni,
ali živjeti prelazeći iz jednoga tečaja u drugi – upozorio je Papa – vodi u pelagijanizam,
odnosno omalovažavanje milosti. Tko ne iziđe iz sebe, umjesto da bude posrednik, malo
pomalo postaje menadžer, upravitelj. Menadžer i upravitelj su plaćenici, a budući
da ne riskiraju vlastitu kožu i vlastito srce, njima se ne zahvaljuje srdačno – ustvrdio
je Sveti Otac. Odatle proizlazi nezadovoljstvo nekih – ustvrdio je Papa – koji
bivaju žalosni i preobraženi u neku vrstu sabirača starina ili novotarija, umjesto
da su pastiri s mirisom ovaca. Ovo vam velim: budite pastiri s mirisom ovaca, pastiri
usred vlastita stada, i ribari ljudi. Istina je – priznao je Papa – da nam svima prijeti
takozvana kriza svećeničkog identiteta, združena s krizom civilizacije. Ipak, rekao
je papa utješnim riječima, ako znamo razbiti njezin val, izići ćemo na širinu i u
Gospodinovo ime baciti mreže. Zaključujući propovijed, Papa je potaknuo vjernike da
ljubavlju i molitvom prate svoje svećenike kako bi mogli uvijek biti pastiri po srcu
Božjem.