Knjiga o procesiji Za Križen

Fra Bernardin Škunca, svećenik franjevac i teolog liturgičar, rođen 1937. u Novalji na otoku Pagu, otočanin koji je za svoj roman „Mirotvorac u Bolonji“, dobio Nagradu za književnost i umjetnost „August Šenoa“ Matice hrvatske 2008., autor je i knjige o jedinstvenoj laičko-pučkoj pobožnosti, koja traje više od 500 godina, a 2009. je uvrštena u popis nematerijalne duhovne baštine UNESCO-a – "Za Križen na otoku Hvaru" – ta knjiga objavljena je u suizdanju Biskupskog ordinarijata u Hvaru i Glasa Koncila. Više o tomu Božica Bartovčak:
Djelo u četiri dijela opisuje procesiju nastalu u vjerničko-bratovštinsko-laičkom krugu koja se u vjernosti izvornoj obrednoj slici procesije prenosi iz naraštaja u naraštaj. Procesija je u prvom redu događaj vjere, kršćanske duhovnosti i kršćanskog svjetonazora. Taj živi vjernički "znak", koji stoljećima sabire križ u samom srcu otoka Hvara, u krugu šest mjesta okuplja ljude koji u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak hodaju u procesiji koju jednostavno zovu – Za Križen.
U uvodu autor objašnjava razloge za uvrštenje procesije Za Križen u popis svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a te fenomen njezina trajanja.
U prvom dijelu Škunca donosi opću sliku vjerskog i društvenog položaja otoka Hvara u njegovoj povijesti s obzirom na širi europsko-kršćanski te povijesni mediteranski okvir. U drugom dijelu prikazuje duhovno tlo iz kojega je nastalo štovanje Isusove muke na otoku Hvaru.
Treći, središnji, a ujedno i najveći dio, bavi se pitanjima nastanka i opisa same procesije Za Križen. Opisana je zemljopisna i društveno-povijesna slika kruga procesije te naselja iz tog kruga: Vrbanj, Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, s popisom križonoša za svaku župu. Dalje slijedi pogled u nastanak i povijesni razvoj, te neka mišljenja o postanku procesije, obliku i sadržaju procesije te hvarskim sljednicama procesije.
U četvrtom dijelu autor sve sabire u sedam općih vrijednosnih naglasaka o pučkim pasionskim pobožnostima na Hvaru, a napose o procesiji Za Križen. Zaključuje da je procesija Za Križen svojom osebujnom procesionalnom obrednošću, koju je pokrenula i uobličila vjera u snagu Kristova križa, stvarala tradiciju koja se – stopljena s vjerom i obredima – sakralizirala te kao takva ostaje izniman vjeroispovjedni događaj pučke vjere i pobožnosti. Ona je autentičan vjernički čin, jer svoj bitni sadržaj i obred vuče od liturgije Kristove muke i smrti na križu. S obzirom da objedinjuje različite biljege, postala je poseban izraz vjerničke etnokulture. Ona je i duhovni prostor u kojem su vjernici laici u trajnom suodnosu s hijerarhijom Crkve i s klerom ostavili primjer iznimne važnosti vjernika laika u izražavanju duhovnosti i u stvaranju identiteta katoličkoga kršćanstva u krilu jedne, nedjeljive Crkve.
Riječ je o izvornome znanstvenom radu, koji objašnjava etnološke i religijsko-tradicijske vrijednosti procesije Za Križen te kršćanski duhovni i teološki biljeg procesije te u dodatku sadrži osam priloga koji pružaju dublji uvod u sadržaj i povijest te pučke pobožnosti, bibliografiju, tj. izvore, knjige i članke koje je autor koristio u radu te prijevode sažetaka na engleski, njemački i talijanski jezik.
Svojom sadržajnošću knjiga predstavlja trajni spomen polutisućljetne hrvatske tradicije, čija je vrijednost prepoznata i u svijetu. Usto će svojom aktualnošću privući brojne čitatelje i hodočasnike, kako bi bolje upoznali privlačnost i ljepotu procesije, ali i cjelovitije sudjelovali u toj jedinstvenoj pučkoj pobožnosti.
No, evo kraćeg opisa procesije....
Procesija se kreće kroz svih šest mjesta: Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska, ali tako da u isto vrijeme – na Veliki četvrtak oko 22 sata – krenu povorke iz svih ovih župa smjerom kazaljke na satu, tako da se nikako ne sastanu, a nastoji se svakako izbjeći samo susretanje, odnosno sustizanje oko pojedinih župnih crkava.
Župnik u crkvi predaje križ križonoši uz kraći nagovor, u kojem ističe značenje te procesije i čast koja je pripala nositelju križa.
Križevi su teški od 7 do 11 kilograma, sveukupna staza križnog puta duga je oko 25 kilometara. Ide se cijele noći, do otprilike 7 sati na Veliki petak, zaustavlja se u svakome mjestu i župnoj crkvi.
Križonoša nigdje ne sjedne, on te noći samo hoda i u crkvama kleči.
Uz križonošu je svečana pratnja, koju on sam izabere, a čine ju: dva nosača svijećnjaka (kandeliri), od 6 do 12 nosača teških voštanih svijeća (torci), 8 i više, čak 30-ak nosača svečanih fenjera (ferala), dva pratitelja križonoše za njegovu sigurnost na putu, dvojica glavnih pjevača Gospina plača i još 3-4 pjevača koji pjevaju („odgovaraju“) responzorij. U jelšanskoj procesiji važnu zadaću ima i „batištrada“, svojevrsni vođa i moderator puta sa „dirigentskim“ štapom poput žezla. Za svu tu pratnju križonoša se treba na vrijeme pobrinuti i s njom sve dogovoriti i uvježbati. Biti križonoša – stvar je zavjeta ili pobožnosti, pa i lijepa prestiža (Za ilustraciju: sljedeći koji se prijavi za križonošu u Jelsi doći će na red godine 2041.! A slično je i u drugim župama.
Putem i u crkvama se moli i pjeva: 1) starodrevna pjesma Nut mislimo o tom danas ki na križu umri za nas... (i druge kitice pjesme o muci Isusovoj); 2) pet Očenaša, na čast pet rana Isusovih i njegove muke; 3) Psalam 50. – Smiluj se meni, Bože...; 4) Ja se kajem... i druge slične korizmene pjesme; 5) Gospina krunica (Žalosna otajstva) ili Zlatna krunica Srca Isusova. U srcu dugog zelenog otoka ove svete noći putovi se raduju pokorničkim nogama hodočasnika, dok ih natapaju zvuci pobožnih molitava i pjesama.
U procesiji sudjeluju mnogi hodočasnici, djeca počinju sudjelovati u njoj već od svoje pete ili šesta godine, a stariji, koji ne mogu hodati, obično dočekuju procesije u svojoj crkvi; poljube križ, čestitaju križonoši, priključe se molitvi. Posebno je dirljiv doček jelšanske procesije na Pijaci, na Veliki petak ujutro, kada križonoša zadnjih 20-tak metara svojega križnog puta pretrči, tj. s križem u rukama potrči u zagrljaj župniku. Iz mnogih očiju tada poteku suze!
Sudionici procesije po završetku, umorni ali radosni, odlaze na počinak do obreda Muke Gospodnje, na Veliki petak uvečer.