Papa održao prvu opću audijenciju

Danas je papa Franjo održao prvu opću audijenciju na Trgu svetoga Petra. Započeo ja katehezu ističući da „velikom zahvalnošću i poštovanjem“ nastavlja put pape Benedikta XVI. Nakon Uskrsa nastavit ćemo s katehezama o Godini vjere, a danas želim govoriti o Velikom tjednu. Cvjetnicom smo započeli Sveti Tjedan – središte cijele liturgijske godine – u kojem pratimo Isusa u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću – kazao je Sveti Otac pitajući:.
Što za nas znači živjeti Sveti tjedan? Što znači slijediti Isusa na njegovu putu na Kalavriju prema križu i uskrsnuću? Govoreći o Isusovu zemaljskom životu i njegovu poslanju, rekao je da je Isus odabrao dvanaestoricu da budu s njim i da nastave njegovo poslanje. Isus je govorio svima, bez razlike, velikima i malenima, bogatom mladiću i siromašnoj udovici, moćnicima i slabima; donio je milosrđe i Božje praštanje, ozdravljao je, tješio i razumio, dao je nadu; svima je donio prisutnost Boga koji se zanima za svakog muškarca i ženu, upravo kako to čini svaki dobar otac i dobra majka prema svojem djetetu – istaknuo je Papa te naglasio:
Bog nije čekao da mi idemo k njemu, nego je On krenuo prema nama. Isus je živio svakodnevicu običnih ljudi. Sažalio se nad narodom koji je izgledao poput stada bez pastira, plakao je vidjevši trpljenje Marte i Marije poradi smrti brata Lazara, pozvao je carinika da bude njegov učenik, čak ga je izdao njegov prijatelj. Bog nam je u Njemu dao sigurnost da je s nama, da je među nama. Lisice imaju svoje skrovište a nebeske ptice svoje gnijezdo, a Sin čovječji nema gdje nasloniti glavu. Isus nema kuću jer narod je njegova kuća, mi smo njegova kuća, njegovo je poslanje svima otvoriti Božja vrata, da bude prisutnost Božje ljubavi – ustvrdio je Sveti Otac.
Papa je dakle rekao da u Velikom tjednu „živimo vrhunac Isusova puta, božanskog ljubavnog plana koji se odvija kroz cijelu povijest odnosa između Boga i čovječanstva. Isus ulazi u Jeruzalem da ispuni posljednji korak, u kojem se sažima sav njegov život: posvema se dariva, za sebe ne zadržava ništa, čak ni život. Na Posljednjoj večeri, sa svojim prijateljima dijeli kruh i kalež „za nas“. Sin se Božji predaje nama, u naše ruke daje svoje tijelo i svoju krv da uvijek bude s nama, da stanuje među nama. U Getsemanskom vrtu, također i pred Pilatom, on se ne opire nego se dariva, on je trpeći sluga, o kojem govori prorok Izaija, koji se ponizio do smrti – istaknuo je Papa.
Isus dakle ne živi pasivno ljubav koja ga vodi u smrt – primijetio je Sveti Otac. On ne skriva ljudsku tjeskobu pred nasilnom smrću, nego se posvema povjerava Ocu. Dragovoljno se predaje smrti da odgovori ljubavi Boga Oca, u savršenom jedinstvu s njegovom voljom, da očituje Božju ljubav prema nama. Isus je nas ljubio na križu i predao se za nas. Svatko od nas može reći: Ljubio me i predao se za mene. Svatko to može reći za sebe – istaknuo je Papa Franjo pitajući:
Ali što to znači za nas? Znači da je to i moj, tvoj, naš put. Živjeti Veliki tjedan ne samo ganutljivim srcem, nego ga živjeti slijedeći Isusa znači naučiti izlaziti iz sebe – kako sam rekao prošle nedjelje – znači ići ususret drugima, znači da se mi trebamo prvi pokrenuti prema svojoj braći i svojim sestrama, naročito prema onima udaljenijim, zaboravljenima, kojima je potrebno naše razumijevanje, utjeha i pomoć. Golema je potreba da se nosi živa prisutnost milosrdnog i ljubavlju bogatog Isusa – ustvrdio je papa dodajući:
Živjeti Veliki tjedan znači udubljivati se u Božju logiku, u logiku križa, koja nije u prvom redu logika boli i smrti, nego je logika ljubavi i sededarja koje donosi život. Znači ulaziti u logiku evanđelja. Slijediti, pratiti Krista, biti s njim zahtijeva izlazak, izlaženje iz sebe, iz umornoga i uobičajenog življenja vjere, iz napasti da se zatvorimo u vlastite sheme koje zatvaraju obzor Božjega stvoriteljskog djelovanja. Bog je izišao iz sebe da dođe među nas, svoj je šator postavio među nama da nam donese Božje milosrđe koje spašava i daje nadu. I mi, ako želimo slijediti Krista, ne smijemo se zadovoljiti da stojimo u toru s devedeset devet ovaca, moramo izići, s njim tražiti izgubljenu ovcu. Zapamtite: treba izići iz sebe, poput Isusa, kao što je Bog u Isusu izišao iz sebe, a Isus je izišao iz sebe radi nas – objasnio je papa Franjo.
Ali netko bi mogao reći – nastavio je Sveti Otac – nemam vremena, imam mnogo obveza, teško je, što mogu sa svojim slabim snagama, svojim grijehom? Često se zadovoljimo nekom molitvom, rastresenom i neredovitom nedjeljnom misom, s malo milostinje, nemamo hrabrosti izići iz sebe da nosimo Krista. Slični smo svetom Petru. Čim je Isus progovorio o muci, smrti i uskrsnuću, o sebedarju, o ljubavi prema svima, Petar ga zavodi u stranu i kori ga. To što je Isus govorio nije bilo u s kladu s Petrovim planovima, s njegovim poimanjem Mesije. Stoga mu je Isus odgovorio: „Idi mi s očiju, sotono, jer tvoje misli nisu Božje već ljudske!“ – kazao je Papa te dodao:
Bog uvijek misli s milosrđem, nemojte to zaboraviti. Bog uvijek misli s milosrđem, On je milosrdni Otac. Bog razmišlja poput oca koji je iščekivao povratak sina i ide mu u susret. Dok je još daleko, vidi ga da dolazi. Što to znači? Znači da je svaki dan išao gledati vraća li se sin. To je naš milosrdni otac. Bog razmišlja kao milosrdni Samaritanac, ne prolazi kraj nesretnika okrećući glavu u stranu. On ne pita je li netko Židov, Samaritanac ili poganin, bogat ili siromašan, ništa ne pita nego pritječe u pomoć. Takav je Bog. On razmišlja poput pastira koji svoj život daje da obrani i spasi svoje ovce – zaključio je Papa Franjo a potom uputio apel za mir u Srednjoafričkoj Republici.