Povezanost pape Franje s Gospom oduvijek je bila vrlo snažna, i – ako se samo prisjetimo
njegovih posljednjih djela – posvjedočena od prvoga čina nakon izbora, odnosno pohoda
Gospi Salus Popoli Romani u bazilici svete Marije Velike. Tu povezanost pokazuje
i zvijezda na njegovu grbu, koja je, prema vrlo staroj heraldičkoj tradiciji, Gospin
simbol. Gospa je, dakle, u središtu njegove duhovnosti. Na Misi za život, slavljenoj
25. ožujka 2011. godine, na svetkovinu Blagovijesti, tada kardinal, nadbiskup Buenos
Airesa Jorge Mario Bergoglio, govorio je o Gospinu životu kako bi potaknuo na skrb
o životu, i to hrabro i s ljubavlju kao što je činila sama Marija koja je pratila
svojega Sina, u radosti i u bolima, a potom i Crkvu. Prisjetimo se nekih njegovih
misli. Sam Marijin život konkretno pokazuje što znači pratiti život. Kako bi učinio
da to dođe do srca vjernikâ, kardinal je Bergoglio podsjetio na život Djevice iz Nazareta,
koja – kako je rekao – prati život svojega sina i prati Njegovu smrt. Upravo na dan
Blagovijesti, naime, započinje Marijin put praćenja. Otkada je trudna, mora poći na
put kako bi poštovala zakon, radi popisa stanovništva, prati Isusa u rođenju bez ikakvih
ugodnosti, a nakon velike radosti zbog pohoda pastira i mudraca, stiže prijetnja smrću
i bijeg u Egipat. Poput nježnih poteza slikarskim kistom, nadbiskup je Buenos
Airesa opisivao Djevicu koja prati život koji se razvija, prati njegovu samoću kada
ga muče cijelu noć. Ona je pod Križem, Ona, koja u svojoj dubokoj samoći ne gubi nadu,
a poslije, puna radosti, prati njegovo Uskrsnuće. Na kraju joj sâm njezin Sin povjerava
Crkvu koja se rađa, koju Ona otada prati i – govorio je kardinal Bergoglio – nastavlja
nas pratiti u životu Crkve, kako bi išla naprijed. Kardinalove riječi izgledaju
poput himna o toj ženi tišine, strpljenja, koja podnosi bol i koja se zna snažno radovati
radošću svojega Sina. Razmatranje Djevičina života vodi do glavnoga pitanja koje je
kardinal Bergoglio uputio vjernicima: Znademo li pratiti Život?. Jesam li koji put
pomislio da bi ono što potrošim na njegu neke malene životinje mogla biti hrana i
obrazovanje za dijete koje toga nema? – upitao je kardinal te dodao – A kako su tvoji
roditelji? Tvoji djed i baka? Pratiš li ih? Najgore što nam se može dogoditi jest
to da imamo premalo ljubavi za brigu o životu – isticao je kardinal Bergoglio. Doista,
Marija je žena ljubavi – govorio je kardinal – Ako nema ljubavi nema mjesta životu;
tu je onda samoljublje. Stoga su ljubav i hrabrost ono što danas valja tražiti od
Marije, kako bismo se brinuli za život. Netko bi se mogao upitati kako donijeti ljubav
usred toliko proturječja, i brinuti se za život sve do njegova potpunog kraja. Kardinal
je pritom naveo riječi Pija XI. koji je govorio da najgore što nam se događa nisu
negativni čimbenici uljudbe, nego pospanost dobrih. Marija nije ljubavi dopuštala
neosjetljivost – isticao je kardinal Bergoglio, upravljajući Joj molitvu da možemo
ozbiljno voljeti, da ne budemo „pospani“, i da – kako je govorio - ne pribjegavamo
tisućama „anestezija“ koje nam nudi ova uljudba u raspadu.