O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić danas je u Zagrebu – po svome povratku iz Rima – održao konferenciju za novinare, kojima je odao priznanje i izrekao zahvalu za dobronamjernost i trud u praćenju odreknuća od papinske službe Benedikta XVI. i izbora novoga Pape. To je događaj koji je obilježio cijeli svijet, a ne samo Crkvu. Uz sve ono što ljudi čine, uz sve ono što se s ljudske strane postavi i pripremi, možemo reći da smo duboko osjetili i vrhunaravno djelovanje Duha Svetoga. To se osjetilo i izvana. Onoliko naroda u srijedu, 13. ožujka, navečer na Trgu Sv. Petra, nije došlo samo tako. Neki su već popodne čekali, premda nitko nije znao da će te večeri biti izabran papa – rekao je kardinal, primijetivši da na stotine tisuća ljudi na prvom Papinom Angelusu i njegovoj misi povodom početka službe ostavljaju dojam velikog oduševljenja i nade. Gotovo bih rekao da je dojam veći u nekoj intuiciji koju se može manje izreći konkretnim riječima, ali nju se osjeća kao poseban znak, Božji zahvat u svijetu – istaknuo je kardinal.
Nakon izbora, kardinal Bozanić razgovarao je kratko s Papom općenito o situaciji u Hrvatskoj, o Katoličkoj Crkvi, biskupijama, govorili su o vezama koje novi Papa ima s Hrvatima u Argentini. Tako je papa Franjo pitao kardinala Bozanića što o njemu kažu u Hrvatskoj, a kardinal mu je odgovorio da u Hrvatskoj novinari pišu da mu je ispovjednik bio Hrvat. Papa se nasmijao i rekao: „Pa što i to znaju?“ I potvrdio je da je to o. Berislav Ostojić koji je nedavno bio i u Zagrebu. Kardinal Bozanić je Papi rekao da bi Hrvati željeli da nas posjeti, što je on sa smiješkom čuo, ali kako takvih poziva ovih dana ima puno, kardinal je rekao da stoga moramo biti strpljivi.
Prve Papine poruke i izbor imena vezani su uz poruke siromaštva, stoga su novinari pitali kardinala Bozanića kako Crkva u Hrvatskoj može odgovoriti na te pozive. Kardinal je odgovorio da Crkva treba i da nastoji biti blizu siromasima i pomoći koliko se više može. Crkva ne može zamijeniti socijalnu službu države. Ona je stalno pozvana na Caritas koji bi trebao biti tamo gdje drugi ne stignu – rekao je kardinal, pojasnivši da se o Caritasu nekad govori, a nekad on funkcionira na način da ne zna ljevica što čini desnica.
Govoreći nadalje o novome Papi, kardinal je izrazio nadu da će činjenica što je papa Franjo redovnik biti od pomoći redovnicima u njihovoj obnovi. Kardinal je također rekao kako dolazak carigradskog patrijarha Bartolomeja na Papinu misu u povodu početka njegove službe vidi kao novi znak, te je ujedno izrazio želju da to ne bude samo vanjski znak, nego i jedan korak prema još većem približavanju pravoslavne i katoličke Crkve.
Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico, koji je ovih dana boravio u prvom službenom posjetu Dubrovačkoj biskupiji, predvodio je 19. ožujka, na svetkovinu svetoga Josipa, svečano misno slavlje u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike.
Pozdravljajući predvoditelja slavlja, domaći biskup Mate Uzinić izrazio je radost zbog dolaska Nuncija, jer je on poveznica ne samo Republike Hrvatske i Svete Stolice kao međunarodnih pravnih osoba, nego i poveznica Pape i vjernika u Hrvatskoj. Zamolio ga je stoga da prenese papi u miru Benediktu XVI. zahvalnost za služenje Crkvi, a papi Franji vjerničku odanost i „obećanje da ćemo ga mi, koji smo ga isprosili od Boga zajedno s čitavom Katoličkom Crkvom i dalje pratiti svojim molitvama, ali i vjerničkom poslušnošću“.
Nadbiskup D'Errico zahvalio je na dobrodošlici, istaknuvši kako je „danas (...) veliki dan za sveopću Crkvu, jer jutros je Sveti Otac Franjo svečano započeo svoj pontifikat“. Naša čestitka za njega danas je molitva u ovoj Euharistiji: da od svih bude prihvaćen njegov nauk kao stalna uporišna točka, nadasve u teškoćama u kojima se katkada nađu partikularne Crkve i civilna društva – kazao je Nuncij, podsjetivši kako o svetkovini svetoga Josipa papa u miru Benedikt XVI. slavi svoj imendan te pozvavši vjernike da i za njega mole „u znak sinovske zahvalnosti za sve ono što nam je on dao kroz osam godina prosvijetljenog nauka i uzornog apostolskog služenja“. Nuncij je dodao kako je ovo važan dan i za dubrovačku Crkvu koja slavi drugu obljetnicu biskupskog ređenja mons. Uzinića, koji je „u ove dvije godine znao sakupiti duhovnu ostavštinu dvadesetogodišnjeg biskupstva mons. Puljića. (...) Stoga, u ovoj Svetoj Misi zahvalimo Bogu za sve što je ostvario i što ostvaruje; čestitajmo mu i, gledajući prema budućnosti, predajmo Duhu Svetom, kroz zagovor svetoga Josipa, njegove planove i nadanja za Crkvu Božju u Dubrovniku“ – kazao je nuncij D'Errico te pljeskom – kojem su se pridružili i vjernici – čestitao biskupu Uziniću.
Govoreći o svetome Josipu, Nuncij je istaknuo dva vidika: da se sveti Josip pojavljuje u ključnim trenucima Isusova djetinjstva, a da o njemu u tim trenucima nema zapisane nijedne riječi te da se uvijek ističe njegova spremnost na djelovanje prema Božjoj volji. U temelju života Josipa i Marije prije svega stoji stav vjere, a to znači predati se Bogu, uvijek i u svakoj situaciji, a nadasve u teškoćama. Vjerovati znači nadati se protiv svake nade, biti vođen ne ljudskim kriterijima, nego potpunom podložnošću Božjim kriterijima. Po primjeru Josipa pravednika – kazao je nadalje Nuncij – i naša zauzetost kršćanskog života i prinos koji želimo dati na društvenoj razini za opće dobro zemlje, moraju se hraniti nadasve vjerom i molitvom. Molitva nije, što se vidi na primjeru svetoga Josipa, tek jedan opcionalni vidik kršćanskog života. Kao što bi učinio svaki sin koji zna da ima oca koji se brine o njemu, tako i mi moramo predstaviti Bogu – našem nebeskom Ocu – naše strepnje, teškoće, nadanja, želje i planove. Upravo je to što želimo učiniti danas za nas, naše obitelji, našu biskupijsku zajednicu, Crkvu, cijeli svijet, a posebno za papu Franju i njegova prethodnika Benedikta XVI. – zaključio je apostolski nuncij nadbiskup Alessandro D'Errico, podijelivši okupljenima prvi apostolski blagoslov novoga pape Franje.
U povodu prve obljetnice preminuća nadbiskupa Ante Jurića i šeste obljetnice smrti nadbiskupa Frane Franića, splitsko-makarski nadbiskup metropolit Marin Barišić predvodio je 20. ožujka euharistijsko slavlje u konkatedrali Svetoga Petra u Splitu. Na današnji dan protekle godine preminuo je mons. Jurić, a 17. ožujka 2007. mons. Franić, dvojica velikih duhovnika i pastira naše mjesne Crkve. Njihove obljetnice obilježavamo kao izraz zahvalnosti za njihovu vjeru i vjernost Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u koju su utkali svoj život te možemo reći da smo njihova duhovna djeca. Vjerujemo da ih je Bog prepoznao kao vjerne sluge i nagradio ih vječnim životom – rekao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić. Ugradili su svoj život u najburnije vrijeme povijesti Splitsko-makarske nadbiskupije, vrijeme rata i poraća – kazao je potom u propovijedi nadbiskup Barišić, dodavši kako su nadbiskupi Franić i Jurić sve protivštine izdržali oslonjeni na Riječ Božju, utemeljeni na istini te stoga istinski slobodni. Osvrnuvši se potom na prve poruke pape Franje, nadbiskup Barišić je podsjetio kako se za „Crkvu siromaha“ osobito zauzimao nadbiskup Franić na Drugom vatikanskom saboru, ali i u cijelom svom životu, kao i nadbiskup Jurić. Obojica su živjeli siromaštvo i odražavali sliku Crkve siromašne, milosrdne i svjedočke. To se na svoj način iščitava i iz njihova biskupskog gesla: Franićeva „Pobjeda svetih“ i Jurićeva „U križu je spas“. Ta dvojica naših pastira bili su ljudi molitve, a molitva je živi jezik vjere. S molitvom smo još prisutniji u stvarnosti Crkve, a primjer za to dao nam je i papa emeritus Benedikt XVI. i papa Franjo, svojim gestama i pozivom na molitvu. Ta nas iskustva – zaključio je nadbiskup Barišić – pozivaju da još jače povežemo svoje teškoće i žrtve s Isusovim križem, jer u križu je spas, a pobjeda je svetih.