Papa Franjo u prvom nedjeljnom podnevnom nagovoru: Božje milosrđe mijenja svijet

Ne zaboravite: Gospodin se ne umara opraštati! Mi smo ti koji smo umorni moliti oprost – istaknuo je papa Franjo 17. ožujka, u prvomu nedjeljnomu podnevnom nagovoru održanomu na Trgu svetoga Petra, na kojemu se, prema podatcima Rimske općine, okupilo oko 300.000 vjernika, dok je mnoštvo ljudi ispunilo i obližnje ulice. Govoreći na talijanskom jeziku, bez unaprijed pripremljenoga teksta, Sveti je Otac na početku izrazio radost što, nakon prvoga susreta održanoga u srijedu, odmah nakon izbora, može ponovno pozdraviti sve nazočne vjernike. Posebno je istaknuo da je sretan što to može učiniti u nedjelju, na dan Gospodnji! To je lijepo i važno za nas kršćane: susresti se u nedjelju, pozdraviti se, razgovarati, kao mi sada ovdje, na trgu – rekao je Papa te dodao da je, zahvaljujući medijima, taj trg velik kao svijet.
Osvrnuvši se na Evanđelje današnje, Pete korizmene nedjelje, koje govori o grješnici koju Isus spašava od smrtne kazne, Papa je istaknuo da ne čujemo od Isusa prezirne riječi ili osudu, nego samo riječi ljubavi i milosrđa, koje pozivaju na oprost. Braćo i sestre, Božje je lice, lice milosrdnoga oca koji uvijek ima strpljenja! Jeste li ikada mislili na Božje strpljenje, na strpljenje koje On ima za svakoga od nas? – upitao je Papa te istaknuo – To je Njegovo milosrđe. On uvijek ima strpljenja: ima strpljenja s nama, razumije nas, čeka nas, ne umara se praštajući nam, ako mu se znamo vratiti skrušena srca. Veliko je Gospodinovo milosrđe, kaže Psalam – istaknuo je Sveti Otac.
Napomenuvši pak da je ovih dana čitao knjigu kardinala Kaspera o milosrđu, u kojoj kardinal piše da riječ milosrđe može promijeniti sve, istaknuo je da je to nešto najbolje što možemo čuti: da ona mijenja svijet. Malo milosrđa svijet čini manje hladnim i pravednijim – rekao je Sveti Otac te podsjetio na riječi proroka Izaije koji kaže da kad bi naši grijesi bili purpurne boje, Božja bi ih ljubav učinila bijelima poput snijega.
Sveti se Otac potom prisjetio razgovora, davne 1992. godine, s jednom staricom u Buenos Airesu, te istaknuo njezinu mudrost koju – kako je rekao – daje Duh Sveti. Razgovarajući, naime, s tom staricom o grješnosti, žena je kazala: Kad Gospodin ne bi sve oprostio, svijet ne bi postojao. Osjetio sam želju upitati ju je li studirala na Gregoriani – našalio se Papa i dodao – jer, to je mudrost koju daje Duh Sveti; nutarnja mudrost prema Božjemu milosrđu. Ne zaboravimo to da se Bog nikada ne umara opraštati, nego se mi ponekad umorimo moliti oprost. Nemojmo se umoriti! – potaknuo je Sveti Otac. On je nježni Otac koji uvijek oprašta, koji za sve nas ima milosrdno srce. Naučimo i mi biti milosrdni prema svima. Zazovimo zagovor Gospe koja je u svojim rukama imala Božje Milosrđe koje je postalo čovjekom – potaknuo je Sveti Otac.
Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja Papa je pozdravio sve hodočasnike, zahvaljujući im na njihovu prihvatu i molitvama, i ponovno pozivajući sve da mole za njega. A osvrnuvši se opet na izbor imena, rekao je da je izabrao ime zaštitnika Italije, svetoga Franje Asiškoga, kako bi ojačao svoju duhovnu povezanost s tom zemljom u kojoj su – kako je rekao – korijeni njegove obitelji. Neka vas Bog blagoslovi, Gospa čuva, i ne zaboravite: Gospodin se nikada ne umara opraštati! Mi smo ti koji se umaramo moliti oprost. Ugodna vam nedjelja i dobar tek! – rekao je na kraju Sveti Otac.