Istina, dobrota, ljepota...

Sveti je Otac danas istaknuo trolist koji bi imao stalno nadahnjivati novinare u njihovu izvješćivanju, a to je istina, dobrota i ljepota. Upravo to je ono što ljude uzdiže. Svaka negativnost imala bi se promatrati tek kao okrnjivanje tih sastavnica. Usredotočiti se pak na njihove suprotnosti, govorio je još kao kardinal, znači pretvarati se u koprifile i koprifage, a to znači u one koji vole nečist i njome se hrane. Hrvatska gotovo da je stalno na udaru takvih koji jedva čekaju da je mogu za bilo što i bilo kada i bilo gdje ocrniti. Ova hajka na Mamića i isticanje govora mržnje što su izmislili komunisti da bi se obranili od opravdanih prigovora, a svojoj obrani dali težinu, sada se olako rabi upravo da bi se napalo bilo koga u Hrvatskoj pa i samu državu. No i oni koji to rabe, čine to vrlo selektivno. Jer nije naime govor mržnje samo u težini riječi, nego i u težini postupaka. Može li se reći da netko voli Hrvatsku ako u Hrvatskoj piše protiv države od koje dobiva novac za svoj časopis? Može li se reći da netko voli Hrvatsku ako opet pjeva o mesu i salati? Zar netko voli Hrvatsku ako nasilno i protiv volje većine hrvatskih roditelja uvodi u škole sumnjivi spolni odgoj? Zar netko voli Hrvatsku, ako hrvatske biskupe naziva lašcima? Zar netko voli Hrvatsku, a ne čini ništa da se pokrene birokracija pri rješavanju stvarnih birača u vukovarskoj županiji pa to onda sami ljudi ustanovljuju da je triput više birača nego stanovnika? Zar netko voli Hrvatsku ako ne radi na tomu da se smanji broj nezaposlenih, da se ne rasprodaju društvena i gospodarska dobra? Sve su to pitanja koja bi imala zamisliti sve, a osobito one koji su na vlasti? Jer i vlast je ipak prolazna. Hoće li naši novinari moći uskoro doista pisati o onom što je istinito, dobro i lijepo u Hrvatskoj?