Komentar glavnoga urednika

Unatoč svoj jednostavnosti novoga pape Franje, nije lako skupiti sve ono što se do sada i slikom i tekstom o njemu objavilo. Jednostavno rečeno, taj je izbor u nekih možda prvotno izazvao neku suzdržanost, ali uglavnom prevladava oduševljenje i radost. I opet se obistinilo da iz konklava ne izlazi kao papa onaj za koga većina predmnijeva ili navija, a pogotovo ne onaj koga možda novinari priželjkuju. Često smo se puta mogli uvjeriti u to kako se novinari osjećaju pozvanima da o svemu sude, umjesto da izvješćuju, i često si daju za pravo da općenito crkvenim ljudima daju upute kako se imaju ponašati. Hrvatski su se portali u prvim izvješćima iskazali doista na niskim granama, kad su odmah htjeli dati do znanja da je novi Papa konzervativan, da je protiv istospolnih brakova i protiv pobačaja. A što si oni umišljaju da će neki Papa potvrditi protuprirodnost. Ljudskost se ne mjeri time koliko se slobode pruža izopačenostima, nego koliko se poštuje sloboda drugih, pa i Pape, a pogotovu se ljudskost iskazuje brigom za nevoljnike svih vrsta. To se i ističe u mnogim izvješćima. Onaj tko čini dobro, kao što je dosad i kao svećenik i kao biskup činio papa Franjo, samim tim poziva druge da i oni u sebi razbude sve kapacitete dobra kojim su obdareni, osim ako su ih nečim, a zapravo samima sobom i svojom umišljenošću zakočili. Papa se uzda u molitve jer je i sam predan molitvi. U molitvi je svatko od nas i dovoljno malen da klekne pred Boga koji ga onda i uzdiže nad sve veličine ovoga svijeta.