Papa emeritus o kršćanskoj nadi

Vrijeme tranzicije koju proživljava Crkva u dane upražnjene stolice, sa svojim propitivanjem i brojnim upitima, ističe važnost nade. Nada jamči ostvarenje Božjih planova u novom crkvenom razdoblju. Nadi je papa emeritus Benedikt XVI. posvetio encikliku 'Nadom spašeni' i brojna promišljanja tijekom svojega pontifikata.
„Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ dovoljno je u bilo kojem trenutku pogledati televiziju ili zaviriti na neku mrežnu stranicu da se krik, izrečen na križu prije dvije tisuće godina na aramejskom, i danas čuje preobličen u tisuće zemaljskih govora. Ti krikovi stižu s „juga“ svijeta – krikovi prigradskih naselja, prezrenih nesposobnosti, bijednih migranata, zdrobljenih obitelji – i svi su odjek kalvarijskog krika. U više je navrata papa emeritus Benedikt XVI. ustvrdio da današnje kalvarije trebaju upraviti pogled na golgotski prizor, na Krista koji se osjeća ostavljen i koji se istodobno posvema povjerava Ocu, pretvarajući najdublji očaj u beskrajnu nadu:
Umirući Isus se posvema predaje u Očeve ruke i tako nam jamči da i najteže kušnje, veliki problemi, teška patnja nikada neće biti izvan dohvata Božjih ruku, koje su nas stvorile, koje nas drže i prate na životnom putu, jer ih vodi beskrajna i vjerna ljubav – rekao je Benedikt XVI. na općoj audijenciji 15. veljače 2012. godine.
Ali ni kršćaninu nije lako posvema temeljiti život na Bogu. Tako vjera – koja se potom ima očitovati u svakodnevnom životu, a vrlo često se ne očituje ili je blijeda, biva žrtvom razlike između prave i stvarne vjere. Naša nada u Boga nije neka neodređena religioznost ili neki fatalizam umotan u vjeru. Mi se ufamo u Boga koji je u Isusu objavio svoju volju da bude s čovjekom, da s njim dijeli njegovu povijest, da nas sve uvede u svoje kraljevstvo ljubavi i života. Ta velika nada nadahnjuje i pročišćava naše nade – rekao je Sveti Otac u nagovoru prije marijanske molitve 3. siječnja 2010 godine.
Velika nada, koja ispravlja male ljudske nade – rekao je Benedikt XVI. –nadilazi opravdano očekivanje društvenoga i političkog iskupljenja, jer s Isusom započinje novo čovječanstvo, koje dolazi od Boga, i istodobno klija na ovoj našoj zemlji, ukoliko se prepušta da je oplodi Božji Duh – objasnio je Papa u nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji 7. prosinca 2008. godine.
Osim toga kršćanin se ne nada samo za sebe, nego se nada i za druge i samo tako – tvrdi Benedikt XVI. – nada biva njegova. Riječ je dakle da se posvema uđe u logiku vjere: vjerovati u Boga, u njegov plan spasenja, istodobno se zauzimajući za ostvarenje Božjega kraljevstva. Pravednost i mir su darovi Božji, a oni zahtijevaju od muškaraca i žena da budu dobra zemlja, spremna prihvatiti dobro sjeme njegove Riječi – objasnio je Benedikt XVI. 7. prosinca u nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji.