Istinska obnova Crkve

Nadu u istinsku obnovu Crkve, koja može, polazeći od susreta s Kristom, evanđelje ljubavi naviještati čovječanstvu svih vremena, očitovao je papa emeritus Benedikt XVI. na susretu s rimskim svećenicima 14. veljače ove godine, govoreći o II. vatikanskom saboru. Ta se misao protezala kroz cijeli njegov pontifikat, a posebno ju je naglasio tijekom apostolskog putovanja u Njemačku, u rujnu 2011. godine. Ista se nada posebno osjetila posljednjih dana papinstva Benedikta XVI.
Papa je Benedikt XVI. bio uvjeren da je kriza Crkve u zapadnom svijetu zapravo kriza vjere, a to je posebno istaknuo na apostolskom putovanju u Njemačkoj: vrijeme je da se ostvari istinsko odvajanje od svijeta, da se iz Crkve hrabro ukloni sve svjetovno. To naravno ne znači, povlačenje iz svijeta, nego upravo suprotno. Oslobođena od svjetovnih sputavanja Crkva je kadra naviještati ljudima – trpećim i onima koji im pomažu – upravo u karitativno-društvenom okviru, posebnu životnu snagu kršćanske vjere – ustvrdio je Papa, ali je – kako je rekao u nagovoru prije marijanske molitve 17. veljače – potrebno nadvladati napasti kojima je Isus u pustinji bio izložen.
Bit tih napasti jest u manipuliranju Bogom poradi vlastitih interesa, stavljajući na prvo mjesto uspjeh i materijalna dobra. Napasnik je podmukao: on izravno ne potiče na zlo, potiče na lažno dobro, uvjeravajući da su moć i sve što zadovoljava materijalne potrebe prave zbilje. Na taj način, Bog biva sporedan, postaje sredstvo, u konačnici biva nerealan, uopće nije važan, iščezava. Napasti dakle ciljaju na vjeru u Boga – ustvrdio je Benedikt XVI.
Papa je upozorio na prevagu struktura u odnosu na Duh. Istaknuo je da povijesni primjeri potvrđuju razvidnost svjedočenja misionarske Crkve, odvojene od svijeta. Oslobođena od tereta i političkih sveza, Crkva se može bolje i zaista na kršćanski način posvetiti cijelom svijetu, može se otvoriti svijetu. Može ponovno lakše odgovoriti svojem pozivu da štuje Boga i služi bližnjemu. Papa poziva na otvaranje novih putova evangelizacije, „a jedan bi mogle biti male zajednice, izrasle na čvrstom prijateljstvu zajedničkoga štovanja Boga – primijetio je Benedikt XVI., što je ponovio pred kardinalima 28. veljače.
Crkva živi, raste i budi se u dušama, koje – poput Djevice Marije – prihvaćaju Božju Riječ i začinju je po djelovanju Duha Svetoga; Daju Bogu vlastito tijelo i, upravo u svojem siromaštvu i poniznosti, bivaju kadre rađati Krista u današnjem svijetu – ustvrdio je papa Benedikt XVI.
U papi Benediktu XVI. prevladava nada; sama povijest – tvrdi on – u pomoć pritječe Crkvi preko raznih razdoblja sekularizacije, koja su bitno pridonijela njezinu pročišćavanju i unutarnjoj obnovi. Sekularizacije su uvijek – oduzimanje crkvenih dobara ili brisanje povlastica i slično – značile zamašno oslobađanje Crkve od svjetovnih oblika: Crkva se rješava, tako reći, svojih zemaljskih dobara i posvema prihvaća svoje zemaljsko siromaštvo. Veliko je Papino povjerenje u Riječ Božju, a to je ponovno naglasio na posljednjoj audijenciji 27. veljače.
U ovom trenutku, imam veliku nadu, jer znam, a znamo svi, da je riječ evanđeoske istine snaga Crkve, njezin je život. Evanđelje čisti i obnavlja, donosi plod, gdje ga god zajednica vjernika sluša i prihvaća Božju milost u istini i ljubavi. To je moja nada, to je moja radost – istaknuo je Benedikt XVI.
Jednom je netko zapitao blaženu Majku Tereziju – podsjetio je Papa – što bi najprije trebalo promijeniti u Crkvi. Ona je odgovorila: „Vas i mene“. Istinska obnova polazi, dakle, od stalnoga osobnog obraćenja. Govoreći rimskim svećenicima o pravom II. vatikanskom saboru, a ne onom virtualnom obavijesnih sredstava, Papa ih je potaknuo:
Dužni smo u ovoj Godini vjere i polazeći od nje raditi da se pravi Koncil, sa svojom snagom Duha Svetoga, ostvari i da se Crkva zaista obnovi. Ufajmo se u Gospodinovu pomoć. Ja ću, povučen u svoju molitvu, uvijek biti s vama, a idimo zajedno naprijed s Gospodinom, uvjereni da Gospodin pobjeđuje – zaključio je Benedikt XVI.