Ostavština pape Benedikta XVI.

Da ne bi sve bilo jednostavno, sada su se javile neke udruge koje podupiru i ministra Jovanovića i autore zdravstvenoga odgoja. Odmah se ističe kako su to udruge za ljudska prava i toleranciju i kako svoje djelovanje temelje na znanosti, ali ne kažu da iz proračuna dobivaju mnogo više novca od onih drugih udruga. Kad bismo se igrali malo onih koji obezvrjeđuju mnogo veće udruge koje se protive tom spornom četvrtom uputniku, a ne kurikulumu, unutar zdravstvenoga odgoja, onda bismo mogli jednostavno reći da su sve te udruge koje podržavaju ono što se nasilno nameće u škole zapravo minorne, protuhrvatske i protuljudske, pa čak i protiv djece. A što se tiče znanosti, ona im je samo ukrasni i navodno uvjerljivi privjesak u njihovu neznanju, ili ako hoćete u njihovu znanstvenjaštvu kao novoj vrsti fundamentalizma. Do sada se uvijek govorilo o nekakvom vjerskom fundamentalizmu sad u ovih vjernika, sad u onih. Ali nitko da ne opazi zadrti znanstvenjalački fundamentalizam, a on je zapravo ostatak onog negdašnjeg znanstvenog materijalizma kao službene vjere u doba komunizma. Sad samo još očekujemo od tih naprednjaka ipak neku otvorenost za dijalog, u što neki intelektualci vrlo sumnjaju, jer dijalog je i komunistima bila kao crvena krpa koje su se plašili, jer su znali da osim sile nemaju nikakva drugoga uporišta, naspram očitih činjeničnih argumenata drugih. Hoćemo li dočekati barem toliko tolerancije da se oni koji ne misle kao Jovanović i slični barem ne etiketiraju, odnosno jednim potezom ne izbrišu kao oni s kojima se ne može razgovarati, jer u protivnom će samo potvrditi da upravo oni sami nisu ni za kakav dijalog. I sad će takvi onda odgajati djecu za dijalog. Moš mislit. Predstavnici drugih vjera veličaju Benedikta XVI. kao čovjeka dijaloga. Možemo li svi mi nešto naučiti od njegove bogate baštine koju nam sada nudi kao ostavštinu?