Ljepota jezika

Ima li koga od starijih ljudi koji u školi nije učio krasopis? Ima li koga tko nije učio hrvatski jezik na baštini naših najboljih pisaca što za djecu što za odrasle? Ima li koga tko nije posegnuo za stranom literaturom i svjetskim imenima, a da nije poželio, ako već ne može čitati u originalu, to čitati u lijepom hrvatskom prijevodu? Svojedobno sam se bavio jednim našim isusovcem, duhovnim piscem, za kojega su rekli, kad je umro u Rimu, da je umro najsvetiji čovjek Rima. Taj se pater osim duhovnim spisima bavio i jezikom. Ne samo hrvatskim, nego više talijanskim i latinskim. Pisao je i pjesme. Čak je napisao i gramatiku talijanskoga jezika za pravilno i lijepo izražavanje. To je pater Benedikt Rogačić, Dubrovčanin. Ima li u nas još takva zanimanja za ljepotu jezika i izražavanja, ili se pak nastoji na svim razinama od sabora dalje rabiti gotovo ulični rječnik, pogotovu ako se nekomu netko usprotivi. A dobro znamo da se stvari, ako se lijepo izreknu, lakše primaju, premda su kadšto i teške. Čemu pak služi i proučavanje jezika, ako ne tomu, da na najljepšim uzorima narodnoga i književnoga izražavanja znademo izreći svoju bit, svoj ponos. Svako prodiranje u tu bit i u gaženje toga ponosa, dolazilo ono od nametanja nasljednika Vuka Stefanovića Karadžića koji nam niječu jezik, jer bi nam zanijekali i našu narodu bit, ili pak dolazilo od onih koji su dobili povjerenje naroda da tom narodu služe, a ne da nameću svoju volju, premda možda za to i traže izgovor u navodnih znanstvenika koji su o vlastodršcima ovisni, dok su istodobno svjetski poznate stručnjake obezvrijedili i vrijeđali. Zašto se primjerice časopisu Jezik uskraćuje potrebna potpora? Želi li to netko opet, sada preko nametanja nekog novog pravopisa gurati nas na istok, čega smo se krvavo oslobodili i kamo ne spadamo? Pitanja su ozbiljna i s vidika naše vjerske baštine, a da o njima ne bismo progovorili, kako to razložno na portalu hrvatskog kulturnog vijeća obrazlaže Hrvoje Hitrec. Stoga, ako nam netko želi ukinuti našu riječ, želi nam ukinuti i našu ljepotu i naše biće, a to se ne bi smjelo dopustiti. Smisao svojega bića izražavamo i ljepotom izričaja, a to spada na Stvoriteljevu ljepotu i tako onda iz nje crpimo i razložnost ljepote hrvatskoga jezika i izričaja.