Uz misna čitanja 2. korizmene nedjelje razmišlja p. Danijel Koraca

Nakon što smo prošlog tjedna vidjeli Isusa kušanog kao najobičnijeg čovjeka, danas ga gledamo u njegovoj božanskoj slavi i snazi. Preobraženje se događa na gori. Gora je uvijek simbol susreta s Bogom, u svim religijama. Podsjeća nas na uzvišenost, veličinu, izdizanje iz doline, pogled prema gore. Evanđelja nam govore kako Isus često odlazi na goru, u osamu, da ondje bude sam sa svojim Ocem. Odlazak na goru govori nam kako treba izaći iz svoje svakodnevnice, napustiti svoje brige, probleme, ostaviti ih iza sebe, ne misliti o njima. Kad je čovjek opterećen svim tim stvarima ne može se pravo susresti s Bogom. Sve ga to rastresa, odvlači mu pažnju od onog bitnog. Gora i osama su preduvjeti za susret.
Dok razmišljamo o gori preobraženja, ne smijemo izgubiti iz vida onu drugu goru – Kalvariju. Te su dvije gore u međusobnoj povezanosti, jedna o drugoj ovise. Upravo je to ono što učenici nikako nisu mogli razumjeti. Isus sa sobom vodi trojicu učenika Petra, Jakova i Ivana na goru da se pred njima preobrazi. Ono što njih trojica u događaju preobraženja vide nije ni slično onome što će kasnije vidjeti u maslinskom vrtu. Ovdje vide izmijenjeno Isusovo lice kako sjaji poput svjetla, kako stoji na drugom mjestu. Ondje će vidjeti lice obliveno krvavim znojem. Ovdje ga vide u odjeći koja sjajem blista, a na Kalvariji gledaju kako ga vojnici svukoše i za njegove haljine bacaju kocku. Na Kalvariji je obješen među dva razbojnika, a ovdje se pojavljuju Mojsije i Ilija, dva stupa Staroga zavjeta, Zakon i Proroci. I dok su na Kalvariji mogli čuti Isusov vapaj: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“, ovdje čuju Očev glas. „Ovo je Sin moj Izabranik. Njega slušajte!“ Isus je savršeno poslušan Očevu glasu, a na nama je da slušamo Sina. Dvostruka je reakcija učenika pri ovom prizoru. Oduševljenje i strah. Susret s Bogom u čovjeka ulijeva strah, strah od izvršenja onoga što Bog traži. Bog je progovorio, ne mogu sada reći da nisam čuo, da ne znam. I u nas Očev glas ulijeva strah, i mi se bojimo da je slijediti Božju volju preteško za nas. I mi mislimo da nećemo uspjeti. I nama je ponekad naša realnost svakodnevnog života preteška za nositi, na koncu konca i padamo. No, u tom trenutku straha, u tom trenutku pada dotiče nas Isus i govori: Ustanite, ne bojte se! Nemoj dozvoliti da te prestraši pogled na križ, jer iza njega se vidi uskrsnuće. Nemoj dozvoliti da te prestraši i obeshrabri tvoja ljudska slabost jer u njoj se očituje veličina Božje ljubavi. Jer, kako će reći poslanica Filipljanima, Isus se lišio svega svoga sjaja, oplijenio se, napustio je svoju božansku slavu, da bi postao jedan od nas, čovjek, koji će vršeći i izvršivši volju Očevu ponovo uzeti ono što mu kao Bogu pripada. I na taj će način ostvariti da svi mi koji smo u njegovo ime kršteni budemo milina Božja, da i naše haljine oprane u njegovoj krvi postanu bijele poput snijega. U ovim korizmenim danima pred nama je ovo evanđelje da nam pokaže konačnicu, da osvijetli smisao naše korizmene žrtve i odricanja. Uskrs je cilj. No put do njega vodi samo preko križa i moramo živjeti, da parafraziram sv. Pavla, kao prijatelji križa, čvrsto stojeći u Gospodinu, za razliku od njegovih neprijatelja kojima je bog trbuh, a slava u sramoti jer misle samo na zemaljsko. Moramo povjerovati da je Isusovo obećanje vječnosti doista realno. Poput Abrahama koji je pozvan povjerovati da će od njega nastati veliki narod, a zna da je realnost drugačija: nema djece. Potrebno je učiniti skok vjere. Napustiti svoju zemlju, svoj zavičaj, dom očinski. Napusti sve ono u što se kao čovjek pouzdajem i prepustiti se vodstvu Božjem. Tek tada se u meni može dogoditi čudo. Tek sam tada spreman da u meni počne djelovati Bog i njegova snaga koja će voditi moj život. Spreman sam se obratiti. Spreman sam odazvati se onom pozivu s početka korizme kada smo posipali svoje glave pepelom: Obrati se i vjeruj evanđelju. Usudimo se krenuti u tu avanturu, popeti se na goru, krenuti u osamu, u molitvu i u njoj se susresti s Bogom, na taj način će se i naš život preobraziti.