Uz misna čitanja 2. korizmene nedjelje razmišlja p. Danijel Koraca
Nakon što smo prošlog tjedna vidjeli Isusa kušanog kao najobičnijeg čovjeka, danas
ga gledamo u njegovoj božanskoj slavi i snazi. Preobraženje se događa na gori. Gora
je uvijek simbol susreta s Bogom, u svim religijama. Podsjeća nas na uzvišenost, veličinu,
izdizanje iz doline, pogled prema gore. Evanđelja nam govore kako Isus često odlazi
na goru, u osamu, da ondje bude sam sa svojim Ocem. Odlazak na goru govori nam kako
treba izaći iz svoje svakodnevnice, napustiti svoje brige, probleme, ostaviti ih iza
sebe, ne misliti o njima. Kad je čovjek opterećen svim tim stvarima ne može se pravo
susresti s Bogom. Sve ga to rastresa, odvlači mu pažnju od onog bitnog. Gora i osama
su preduvjeti za susret. Dok razmišljamo o gori preobraženja, ne smijemo izgubiti
iz vida onu drugu goru – Kalvariju. Te su dvije gore u međusobnoj povezanosti, jedna
o drugoj ovise. Upravo je to ono što učenici nikako nisu mogli razumjeti. Isus sa
sobom vodi trojicu učenika Petra, Jakova i Ivana na goru da se pred njima preobrazi.
Ono što njih trojica u događaju preobraženja vide nije ni slično onome što će kasnije
vidjeti u maslinskom vrtu. Ovdje vide izmijenjeno Isusovo lice kako sjaji poput svjetla,
kako stoji na drugom mjestu. Ondje će vidjeti lice obliveno krvavim znojem. Ovdje
ga vide u odjeći koja sjajem blista, a na Kalvariji gledaju kako ga vojnici svukoše
i za njegove haljine bacaju kocku. Na Kalvariji je obješen među dva razbojnika, a
ovdje se pojavljuju Mojsije i Ilija, dva stupa Staroga zavjeta, Zakon i Proroci. I
dok su na Kalvariji mogli čuti Isusov vapaj: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“,
ovdje čuju Očev glas. „Ovo je Sin moj Izabranik. Njega slušajte!“ Isus je savršeno
poslušan Očevu glasu, a na nama je da slušamo Sina. Dvostruka je reakcija učenika
pri ovom prizoru. Oduševljenje i strah. Susret s Bogom u čovjeka ulijeva strah, strah
od izvršenja onoga što Bog traži. Bog je progovorio, ne mogu sada reći da nisam čuo,
da ne znam. I u nas Očev glas ulijeva strah, i mi se bojimo da je slijediti Božju
volju preteško za nas. I mi mislimo da nećemo uspjeti. I nama je ponekad naša realnost
svakodnevnog života preteška za nositi, na koncu konca i padamo. No, u tom trenutku
straha, u tom trenutku pada dotiče nas Isus i govori: Ustanite, ne bojte se! Nemoj
dozvoliti da te prestraši pogled na križ, jer iza njega se vidi uskrsnuće. Nemoj dozvoliti
da te prestraši i obeshrabri tvoja ljudska slabost jer u njoj se očituje veličina
Božje ljubavi. Jer, kako će reći poslanica Filipljanima, Isus se lišio svega svoga
sjaja, oplijenio se, napustio je svoju božansku slavu, da bi postao jedan od nas,
čovjek, koji će vršeći i izvršivši volju Očevu ponovo uzeti ono što mu kao Bogu pripada.
I na taj će način ostvariti da svi mi koji smo u njegovo ime kršteni budemo milina
Božja, da i naše haljine oprane u njegovoj krvi postanu bijele poput snijega. U ovim
korizmenim danima pred nama je ovo evanđelje da nam pokaže konačnicu, da osvijetli
smisao naše korizmene žrtve i odricanja. Uskrs je cilj. No put do njega vodi samo
preko križa i moramo živjeti, da parafraziram sv. Pavla, kao prijatelji križa, čvrsto
stojeći u Gospodinu, za razliku od njegovih neprijatelja kojima je bog trbuh, a slava
u sramoti jer misle samo na zemaljsko. Moramo povjerovati da je Isusovo obećanje vječnosti
doista realno. Poput Abrahama koji je pozvan povjerovati da će od njega nastati veliki
narod, a zna da je realnost drugačija: nema djece. Potrebno je učiniti skok vjere.
Napustiti svoju zemlju, svoj zavičaj, dom očinski. Napusti sve ono u što se kao čovjek
pouzdajem i prepustiti se vodstvu Božjem. Tek tada se u meni može dogoditi čudo. Tek
sam tada spreman da u meni počne djelovati Bog i njegova snaga koja će voditi moj
život. Spreman sam se obratiti. Spreman sam odazvati se onom pozivu s početka korizme
kada smo posipali svoje glave pepelom: Obrati se i vjeruj evanđelju. Usudimo se krenuti
u tu avanturu, popeti se na goru, krenuti u osamu, u molitvu i u njoj se susresti
s Bogom, na taj način će se i naš život preobraziti.