Naravna obitelj, koja je utemeljena na braku, a čine ju otac, majka i djeca, jest
i ostaje životno bogatstvo za društvo – istaknuo je nadbiskup Vincenzo Paglia, predsjednik
Papinskoga vijeća za obitelj, govoreći na susretu održanom 15. veljače u Ujedinjenim
narodima u New Yorku. Skup su zajednički organizirali Stalna misija Svete Stolice
i Papinsko vijeće za obitelj, u okviru obilježavanja 20. obljetnice Međunarodne godine
obitelji, i 30. obljetnice Povelje o pravima obitelji. Izrazivši na početku izlaganja
svoju blizinu papi Benediktu XVI. i njegovoj odluci da se odrekne Petrove službe,
nadbiskup je Paglia istaknuo da je obitelj temelj ljudskoga društva. Ona je mjesto
na kojemu se naraštaji susreću, vole, odgajaju i, u svojemu nasljedovanju, jamče uzajamnu
potporu. Upravo je na temelju te svijesti Sveta Stolica prije 30 godina objavila svoju
Povelju o pravima obitelji, u svrhu isticanja važnosti te ustanove, te jačanja jedinstvene
uloge koju obitelj ima u društvu. Stabilnost svakoga društva, naime, - prema nadbiskupovim
riječima – ovisi o obiteljima iz kojih ona proizlazi. Međutim, u ovom je trenutku
obitelj podvrgnuta opasnostima sa svih strana. Ali, unatoč tomu ona i dalje pokazuje
mnogo veću živost od one brojnih snaga koje su ju pokušale ukloniti, jer ju shvaćaju
kao ostatak iz prošlosti, te prepreku za emancipaciju pojedinca i stvaranje slobodnijega
društva – istaknuo je nadbiskup te dodao – Ali, bez dvojbe vam mogu reći da obitelj
zauzima prvo mjesto u srcu narodâ u cijelom svijetu, unatoč brojnim napadima kojima
je podvrgnuta. Nadbiskup se Paglia potom osvrnuo na četiri područja na kojima je Papinsko
vijeće za obitelj provelo svoja sociološka istraživanja. Prvo se područje odnosi na
par i brak. Jednostavni zajednički život nije isto što i brak, jer odnose čini nestabilnim,
i stvara veću nesigurnost u životu djece – primijetio je nadbiskup. Stabilnost je
obiteljskih odnosa važno dobro, a tamo gdje ona nedostaje svi su članovi obitelji
u opasnosti. Stabilnost je braka – prema nadbiskupovim riječima – posebno odlučujuća
u socijalizaciji djece. Drugo se područje odnosi na međugeneracijsku brigu. U naravnim
je obiteljima solidarnost među naraštajima mnogo češća i dublja u odnosu na druge
oblike zajedničkoga života. Djeca koja žive sa svojim biološkim roditeljima uživaju
bolje tjelesno i psihološko zdravlje, i imaju više pouzdanja i nade u život, u odnosu
na one koji žive u drugačijim prilikama. Analiza različitih obiteljskih struktura,
odnosno obitelji s oba roditelja, proširene obitelji, i obitelji s jednim roditeljem,
pokazala je, naime, veću slabost u ova posljednja dva oblika – istaknuo je nadbiskup
te upozorio da se često čini da su odluke, pa čak i one zakonodavne, donesene ne vodeći
računa o tragičnim posljedicama koje bi mogle prouzročiti. Treće se područje proučavanja
odnosi na obitelj i rad. Obitelj je nevjerojatno bogat izvor za svijet rada; mnogo
više od onoga koliko on pomaže obitelji. Drugim riječima, - istaknuo je nadbiskup
– rad 'iskorištava' to bogatstvo-obitelj ne vodeći dostatno računa o potrebama obiteljskoga
života. Vrlo je, naime, teško za obitelji, posebno one s djecom, uskladiti obiteljski
i profesionalni život. Stoga bi se svijet rada, priznajući važnost obitelji za ljudsko
društvo, trebao organizirati tako da potrebe obitelji stavi na prvo mjesto – istaknuo
je nadbiskup Paglia. Govoreći o četvrtom području, koje se odnosi na obitelj i
društveni kapital, nadbiskup je istaknuo da je suvremenoj demokraciji potrebna čvrsta
i stabilna obitelj. To znači da obitelj, ne samo da izvlači blagodati iz snažnoga
društvenog tkiva, nego je ona sama, dok stvara i jača odnose, stvarateljica primarnoga
društvenog kapitala. Budući da je stvarateljica tkiva koje joj je potrebno, obitelj
se može smatrati važnim izvorom „bogatstva narodâ“ – istaknuo je predsjednik Papinskoga
vijeća za obitelj.