Duhovne vježbe u Vatikanu

Papa Benedikt XVI. zajedno je s članovima Rimske kurije od jučer, 17. veljače, na korizmenim duhovnim vježbama, te su tako tijekom cijeloga tjedna odgođene druge Papine obveze. Danas su dopodne u kapeli Redemptoris Mater u Vatikanu nastavljena razmišljanja koja vodi kardinal Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu, o temi „Ars orandi, ars credendi. Božje lice i čovječje lice u molitvi psalma“.
Jučer je popodne kardinal govorio o jednom biblijskom prizoru, kako bi prikazao buduću nazočnost Benedikta XVI. u Crkvi, kontemplativnu nazočnost poput one Mojsija koji uzlazi na vrh brda moliti za izraelski narod koji se u dolini bori protiv Amaleka. Taj prizor predstavlja Vašu glavnu službu za Crkvu, odnosno posredovanje, zauzimanje: mi ćemo ostati u 'dolini', onoj u kojoj je Amalek, gdje je prašina, gdje su strahovi, a i teror, mőre, ali i nada, a u kojoj ste Vi bili s nama tijekom ovih osam godina. Od sada ćemo, međutim, znati da je na vrhu brda Vaš zagovor za nas – rekao je kardinal Ravasi.
Uvodeći potom u prvo razmatranje, kardinal je istaknuo da je potrebno osloboditi se buke svakodnevnoga života. Mislim da su i za nas ove vježbe, ovi trenutci, na neki način kao oslobađanje duše od prašine stvari, od blata grijeha, pijeska banalnosti, koprive brbljarija koje, posebno ovih dana, neprestano pune naše uši – istaknuo je kardinal.
Današnje je pak, drugo razmišljanje, kardinal postavio na Riječi koja objavljuje Boga i na stvarateljskoj Riječi, te istaknuo prvenstvo božanske milosti iz čijega se izvora rađaju molitva i vjera. Kardinalovo je razmišljanje bilo nadahnuto 119. psalmom, u kojemu je Riječ vodilja u magli, kako kaže psalam: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka“. Svjetlost je to koja razbija tmine posebno u današnjoj kulturi koja je – prema kardinalovim riječima – u neodredivom, nesigurnom prostoru, gdje se uzdiže amoralnost, potpuna ravnodušnost, te stoga nema više razlike između slatkoga i gorkoga, i gdje je sve uglavnom sivo – primijetio je kardinal te napomenuo da je stoga bitno suočavanje s Riječju, jer nam ona pokazuje pravu ljestvicu vrijednosti. Riječ je također navještaj, ali i početak pouzdanja.
U središtu je trećega kardinalova razmišljanja, održanoga danas prijepodne, bila teofanija Stvoritelja koji djeluje upravo po Riječi. Sve je stvoreno drugačija Božja riječ – istaknuo je kardinal Ravasi – ona sadrži tihu teološku glazbu, poruku koja ne poznaje zvučne riječi ili odjeke, ali koja prolazi cijelim svemirom. Potrebno je vratiti se kontemplaciji.
Nepostojanje divljenja kod suvremenoga čovjeka znak je površnosti – primijetio je kardinal. On se prigiba samo nad djela svojih ruku, nije u stanju podići oči prema nebu, i diviti se dubini dviju krajnosti svemira i mikrokozmosa. Posljedica je toga da je čovjek, lišen kontemplacije, unakazio zemlju – napomenuo je kardinal te dio razmatranja posvetio dijalogu između vjere i znanosti, voljenoj temi teologa Ratzingera.
Dva su to učiteljstva koja se ne mogu preklopiti, različiti su ali ne potpuno odvojeni. Vjera odgovara na pitanja 'zašto?', a znanost na pitanja 'kako?'. Prema riječima kardinala Ravasija, Pascal sažima krajnosti koje valja izbjegavati, odnosno on ističe da „ne valja isključiti razum“, ali istodobno filozof upućuje na jedan put: „ljudske stvari valja shvatiti kako bi ih se voljelo, dok božanske stvari valja voljeti kako bi ih se shvatilo“.