U nedjelju ćemo Papu
slušati u podne, potom on zajedno sa svojim suradnicima počinje duhovne vježbe koje
traju do subote ujutro pod vodstvom kardinala Ravasija. Tko god imalo bolje želi shvatiti
ljudski i vjernički život, shvaća i potrebu takva povlačenja u osamu da bude sam s
Bogom te pred njim promišljati o prijeđenom putu i o onomu što bi se ubuduće moglo
unaprijediti da bi život bio doista na slavu Božju. Nije lako suočiti se s Božjim
zahtjevnostima, ali je oslobađajuće suglasiti se s njima. Upravo na tom su tragu i
zahtjevi za usredotočivanjem na temeljnice našega života da bi sve sporedno i ostalo
sporedno ili tek pomoć u našem hodu s Bogom. Otuda onda i određena odricanja kao u
uostalom u korizmi. Ma nije odricanje sebi svrha, nego oslobađanje od nakupljenih
težina koje ističu našu uskogrudnost. Odricanja nam u tome mogu pomoći, ali je opet
važno da o tome ne trubimo, kako to lijepo veli Isus. Zadobivanjem nutarnje slobode
lakše se ide ususret potrebama drugih, jer upravo je to svrha svakog odricanja. Možemo
li to očekivati od mudrijaša ovoga svijeta koji bi htjeli svakoga drugoga po svojoj
mjeri, a da se oni ni u čemu ne žele ne samo prilagoditi, nego uopće ne žele ni misliti
o takvoj mogućnosti. Tko još nije pokušao krenuti na takav put oslobađanja, očito
ga još ni ne shvaća, ali bi bilo pošteno da ga berem ne osporava ili koči drugomu,
želeći sve svesti na svoj način razmišljanja, pa čak i u važnim svjetskim i crkvenim
događanjima, kao što je primjerice ovo Papino odreknuće od Petrove službe zbog poznatih
razloga nemoći.