Međunarodni tisak o Papinoj ostavci

Inozemni se tisak u novonastalim okolnostima s Papinim odreknućem usredotočuje na dva pitanja: prvo zašto taj Papin potez, i drugo, kako dalje. I tu sad počinju analize, usporedbe, nagađanja, predviđanja i u svemu se uglavnom očituje izrazito svjetski način razmišljanja nad Crkvom kao otajstvom u svijetu, ali ne od svijeta. Upravo stoga u nekih se novinara očituje ono što su uvijek bili, protivnici Crkve i svega Božjega, jer su sami sebi dostatni. Ne mogu osporiti intelektualnu superiornost Benedikta XVI. ali onda se prisjećaju nekih njegovih postupaka, gdje su se vjernici primjerice u Hrvatskoj glede Dajle osjetili malo pogođenima. Tada jedan takav novinar nastupa kao navodni učitelj Evanđelja prigovarajući vjernicima što se nisu dovoljno evanđeoski ponijeli, kao kad su Papu oduševljeno dočekali u Zagrebu. Namjerno taj novinar ne razlikuje vjernike od onih koji to nisu. Jer ni vjernici ni biskupi ne otkazuju poslušnost papi, nego onaj dio pučanstva i političara koji bi papu utopili u čaši vode. Valja biti svjestan i te stvarnosti novinarske zlobe unatoč svoj pameti kojom se razmeće. Ne smijemo međutim zaboraviti spomenuti i mnoge novine koje o ovom Papinom odreknuću pišu s izričitim poštovanjem i divljenjem te ga ocrtavaju u svoj njegovoj poniznosti kojom zapravo biva još veći. To je također potvrda onoga što je sam Papa rekao u nedjelju u podne: Bog vodi svoju Crkvu i Njegova se nazočnost u njoj na mnogo načina očituje.