Svako malo poneka
provokacija od onih koji su izgubili rat. Zato je i potreban taj skup u Vukovaru,
da se ne zaboravi za što se ginulo i što smo obranili. Inače komentari i razmišljanja
na elektronskim portalima kao ni u novinama ne jenjavaju. Dapače, stalno se dolazi
do novih spoznaja. Prvo, da ni na akademskoj razini neki nisu sposobni dijalogizirati
argumentima. Drugo, da ima onih koji, premda nisu indoktrinirani od Katoličke crkve,
ipak pokazuju više tolerancije od onih koji druge zbog netolerancije prozivaju. Treće,
još ima onih koji se boje i sjene objektivnosti, pa se istodobno plaše da bi dr. Reisman
mogla nekoga zasjeniti. Četvrto, opet se kardinal ispričava gospođi Reisman, učinio
je to i Bandić, ali i neki studenti, ali taj film ne možemo gledati od onih koji se
smatraju bezgrješnima, jer se kao takvi i nemaju ni za što nikome ni ispričavati,
ali će u beskraj ponavljati kako se i Crkva i hrvatski narod imaju ispričavati za
ovo ili ono. Nikad još nismo čuli da bi se partizani ili komunisti ispričali za svoje
zločine, a sada se čak više ni ne istražuju ti zločini. Slvenka je Drakulić neki dan
u katoličkom dnevniku Avvenire osporila i sud u Hagu, jer generali junaci nisu
osuđeni. Ona to tumači da je u Hrvatskoj uvjerenje da onaj tko se branio ne može učiniti
zločin. A već je davno protumačeno da se zločin može učiniti prekoračivši nužnu obranu.
Ništa Drakulićka ne govori o partizanima i komunistima zločincima, jer oni nisu mogli
to učiniti, ali zato tu svoju crnu logiku pripisuje Hrvatima. Ljevičari ionako mogu
vrijeđati izravno i preko svojih medija, ali se čude ako netko reagira na uvrede.
Oni su pak do neba uvrijeđeni jednostavnom logikom istine. Ako netko do sada nije
imao nikakve predstave o razvikanoj inkviziciji, mogao se uvjeriti u nastupu dekana
fakulteta političkih znanosti. Doista je kao (partijski) veliki inkvizitor pazio da
se ne rekne ništa protiv njegovih dogmi, a kad je samo nešto osjetio, digao se kao
pogođen da bi napao Katoličku crkvu. I sad ti vjeruj ovakvim visokoobrazovnim stručnjacima.
A upravo takve hrvatski javni mediji redovito pozivaju da bi pučanstvu objasnili zapravo
svoje dogme. Vrijedno je pročitati na portalu dnevno članak o indoktrinacijskim kriterijima
Nenada Zakošeka. A kad Crkva govori o ljubavi, onda se tomu suvremeni naprednjaci
rugaju, pa zato i nema ljubavi ni u spolnom odgoju. Mi bismo rekli: ljubav nije ljubljena,
čak do krajnosti obezvrijeđena. Evo nam razloga za duhovnu obnovu.