Daleko smo od snošljivosti

U Večernjem Nino Rraspudić među ostalim ističe: Dolaskom J. Reisman pokazalo se da je naše društvo kiselo i nasilno te je taj dolazak također očitovao kako je zastrašujući totalitarni mentalni sklop balavca, ali je taj dolazak Judith Reisman dragocjen jer je djelovao kao lakmus papir pomoću kojeg smo mogli vidjeti pravu sliku našeg društva. I unatoč velikoj galami o snošljivosti upravo oni koji svoje studente indoktriniraju mogli su uočiti plodove svoje indoktrinacije. Ipak su se na medicinskom fakultetu liječnici pokazali u boljem svjetlu, dok je rasprava u Westinu također pokazala de je upravo katolička strana spremnija na dijalog, dok ga oni koji imaju vlast odbacuju. Očito je u njih riječ o ideološkoj zaslijepljenosti koja ne dopušta drukčije mišljenje, pa je upravo stoga to i gore po činjenice, kako bi neki rekli, jer se na neutemeljenosti navodne znanstvenosti gradi spolni odgoj. S pravom su primijetili sudionici u raspravi da bi u središtu odraslih imala biti briga za djecu, a ne njihova mudrovanja, položaj ili vlast. Posve opravdano i Hrvatski helsinški odbor izražava i zgražanje i čuđenje ne samo nad događajima i postupcima nekih sveučilištaraca, nego i nekih pristranih i vrlo navijačkih novinara. Tihomir Dujmović pak stavlja točku na i svojim komentarom o svim tim zbivanjima.