Vjerujem u Boga – ovo je prva tvrdnja Vjerovanja, jer Bog je počelo i svršetak svega:
prvi i posljednji“ (Iz 44,6). Katekizam ističe da cijelo Vjerovanje „govori o Bogu,
a kad govori i o čovjeku i svijetu, čini to u vezi s Bogom“ (br. 199). Svi drugi članci
Vjerovanja ovise o tom prvom i njegovo su tumačenje – piše pater Dariusz Kowalczyk
u četrnaestom prilogu o Katekizmu Katoličke crkve. Ali ovdje se postavlja problem
glede same riječi „Bog“. Kada izgovorimo primjerice riječ 'stablo', znamo o čemu govorimo.
Ali kad velimo „Bog“, o čemu, o kome govorimo? Filozof Buber je primijetio da nijedna
riječ kao riječ „Bog“ – najbremenitija riječ ljudskog govora – nije bila toliko uprljana
i trgana. Dogodi se naime kad netko prizna „Ne vjerujem u Boga“ da je u pravu, jer
Bog kojeg ima u glavi doista i ne postoji – objasnio je pater Kowalczyk. Katekizam
se odnosi na dva Božja imena objavljena u Svetom pismu. Prvo dolazi iz Staroga zavjeta.
Ja sam koji jesam (Izl 3,14) – reče Bog Mojsiju. To se ime može tumačiti egzistencijalno
i filozofski. „Ja sam“, znači vjernost Boga koji je uvijek prisutan uz svoj narod
da ga spasi“ (br.207). Osim toga, „Ja sam“ znači da Bog postoji po sebi, oduvijek
i dovijeka (usp. Br. 2012) – veli pater Kowalczyk. U Novom zavjetu imamo jedno
drugo ime za Boga: Bog je ljubav (Iv 4,8.16) To znači da nas Bog ne samo ljubi, nego
– kako čitamo u Katekizmu – sam Božji bitak jest Ljubav (br. 221). Ali Bog u svoj
svojoj objavi, „ostaje neizrecivo otajstvo“ (br. 230). Sveti je Augustin s pravom
ustvrdio: „Ako bih ga shvatio, onda ne bi bio Bog.“ Stoga, ako misleći na sve to što
postoji zamjećujemo otajstvo zbilje, u konačnici, zamjećujemo to što nazivamo „Bogom“
– zaključio je pater Kowalczyk.