Sloboda govora

Kad biste tražili mišljenje nekog umjetnika o kipićima Majke Božje koji se mogu dobiti na proštenjima, vjerojatno bi vam rekao da je to kič, ali ako poštuje druge, onda bi izrazio i simpatiju prema onima kojima je blisko ovakvo jednostavno prikazivanje neopisivih i neizrecivih veličina poput Majke Božje i Isusa. Jednostavnom umu i srcu nije potrebno mnogo riječi, nego jednostavnost. I toj jednostavnosti, ali i uzvišenosti lika koji predstavljaju kipići Majke Božje u pozi za vjernika nepojmljivoj, najednom i kič postaje izraz umjetničke slobode koja zapravo vrijeđa zdravu pamet, kako ističe Ivica Šola u današnjem Glasu Slavonije tvrdeći s Levinasom da to i jest bit totalitarizma, kad Drugoga, odnosno Boga svodi na svoje niskosti umišljenom tupavošću i još to naziva avangardnošću, što bi se jednostavno reklo naprednošću. Šola se zapravo ruga svim tim naprednjacima jer im se sam život narugao. I sad koja je razlika između starih grčkih pogana koji su svoje grijehe i zakazivnja projicirali u bogove da bi se potom opravdavali izgovarajući se kako su bogovi takvi, pa mogu i oni – dok ovi današnji pogani, kako god se kitili dizajnom, nekakvom modernošću ili čim drugim, na svoju niskost žele svesti ono što je drugima najsvetije, pa se onda s tim rugati. E to upravo i nema ništa zajedničko sa zdravom pameću, kako veli Šola. A toliko se pametuje na sve strane i brani ono što se ne može braniti, osim ideološki, čemu smo svjedoci i danas promatrajući događaje u Saboru. Pa i kad molimo za jedinstvo kršćana, valja se sjetiti i narodnoga bića i njegova jedinstva i sloge i vapiti da iskonska i temeljna ljudska plemenitost zavlada i u vladajućima i u drugima. A to nam može isprositi od svojega Sina najvjernija odvjetnica.