Nadbiskup Mamberti o pravorijecima Europskog suda za ljudska prava

Europski je sud za ljudska prava 15. siječnja objavio presude u četiri slučaja u Ujedinjenom Kraljevstvu, povezana s vjerskom slobodom, i slobodom savjesti. U dva je slučaja riječ o mogućnosti nošenja na radnom mjestu malenoga križića oko vrata, a u druga je dva slučaja bila riječ o pravu na priziv savjesti pred zahtjevom za priznavanjem veze među osobama istoga spola, te u slučaju bračnoga savjetovanja za istospolne parove. Samo je u jednom slučaju sud dao pravo podnositelju zahtjeva.
Osvrćući se na to u razgovoru za našu radijsku postaju, nadbiskup Dominique Mamberti, tajnik za odnose Svete Stolice s državama, primijetio je da ti slučajevi pokazuju koliko su slojevita pitanja povezana sa slobodom savjesti i vjerom, i to posebno u europskom društvu koje obilježava sve veća religijska raznolikost, te određeno jačanje laicizma. Stvarna je opasnost da moralni relativizam koji se nameće kao nova društvena norma ugrozi temelje osobne vjerske slobode, i slobode savjesti – napomenuo je nadbiskup ističući da Crkva želi zaštititi te slobode u svakoj prilici, pa i pred „diktaturom relativizma“.
Zbog toga je potrebno – istaknuo je nadbiskup – općenito prikazati racionalnost ljudske svijesti, i posebno moralnoga djelovanja kršćana. Kada je riječ o moralno prijepornim pitanjima, kao što je pobačaj ili homoseksualnost, ima se poštovati sloboda savjesti. Poštovanje vjerske slobode, i slobode savjesti nije – prema nadbiskupovim riječima – prepreka uspostavljanju tolerantnoga društva u njegovu pluralizmu, nego je njegov uvjet.
Zabranjivati priziv savjesti pojedinca i ustanova, u ime slobode i pluralizma, paradoksalno bi otvorilo vrata nesnošljivosti i prisilnom izjednačavanju – primijetio je potom nadbiskup te dodao da, osim toga, slabljenje slobode savjesti pokazuje postojanje nekog oblika pesimizma u odnosu na sposobnost ljudske savjesti da raspozna ono što je dobro i istinito. Uloga je Crkve također podsjetiti da svakom čovjeku, bilo koje vjeroispovijesti, njegova savjest pruža naravnu sposobnost za razlikovanje dobroga od zloga, te tako i za djelovanje u skladu s tim. U tomu je izvor njegove istinske slobode – istaknuo je nadbiskup.
Napomenuvši da je pitanje slobode Crkve u njezinim odnosima s građanskim vlastima u ovom trenutku na razmatranju na Europskom sudu za ljudska prava, i to u dva slučaja koji se odnose na Pravoslavnu Crkvu u Rumunjskoj, te Katoličku Crkvu u Španjolskoj, nadbiskup je Mamberti rekao da je Stalno predstavništvo Svete Stolice pri Vijeću Europe sastavilo sažeti dokument u kojemu je izložilo učiteljstvo o slobodi i institucionalnoj samostalnosti Katoličke Crkve. U njemu se, naime, objašnjava stajalište Crkve o četiri načela: odvajanju Crkve i političke zajednice; slobodi u odnosu na Državu; slobodi u krilu Crkve, i poštovanju ispravnoga javnoga reda. Nakon prikazivanja tih načela, u dokumentu su navedeni važni izvadci iz deklaracije o vjerskoj slobodi „Dignitatis Humanae“, te pastoralne konstitucije „Gaudium et Spes“ Drugoga vatikanskog sabora.
Crkva je svjesna da je u pluralističkom društvu teško uspostaviti odnose među građanskim vlastima i različitim vjerskim zajednicama, u odnosu na potrebe društvene povezanosti i općega dobra – istaknuo je nadbiskup. U tom kontekstu Sveta Stolica poziva na pozornost prema potrebnom očuvanju vjerske slobode u njezinoj zajedničkoj i društvenoj dimenziji, koja odgovara bitno društvenoj naravi i osobe i općenito vjerske pojave. Crkva ne traži da vjerske zajednice budu područja ne-prava, nego da budu priznate kao prostor slobode na temelju prava na vjersku slobodu, u poštovanju ispravnoga javnog reda. Taj nauk nije rezerviran za Katoličku Crkvu; mjerila koja iz njega proizlaze utemeljena su na pravednosti, te su stoga za opću primjenu – istaknuo je nadbiskup Mamberti.