2013-01-16 17:47:44

Hodočašće u Gvozdansko


Hrvatsko žrtvoslovno društvo je u suradnji s Koordinacijom braniteljskih udruga Grada Zagreba, u nedjelju 13. siječnja 2013. provelo IV-i hodočasnički spomen pohod u Gvozdansko, u spomen na 435-u obljetnicu hrvatskog velejunaštva i mučeništva branitelja gvozdanskoga grada-utvrde. U ovogodišnjem hodočašću je prvi puta službeno sudjelovalo i Ministarstvo obrane s gardistima Počasno-zaštitne bojne OSRH-e u hrvatskim povijesnim odorama, umirovljeni načelnik Glavnog stožera OS RH-e general zbora Josip Lucić, brojni branitelji i predstavnici udruga iz Domovinskog rata, Bratovština Petar Zrinski-Časni stol Čakovec, povijesna postrojba Turopoljski banderij i Kliški uskoci u svečanim odorama, Društvo hrvatskog zmaja i hodočasnici s područja Sisačke biskupije, Zagreba, Varaždina, Nove Gradiške, Senja, Ogulina, Splita i drugih hrvatskih krajeva. O hodočasničkom spomen-pohodu govori Željko Tomašević: RealAudioMP3
Gvozdansko je hrvatsko mjesto u Sisačkoj biskupiji, smješteno između Gline i Dvora. Sjedište je župe Sv. Filipa i Jakova koja se spominje još 1334. godine. Nakon pada Bosne 1463. i poraza na Krbavskom polju, Osmanlijsko carstvo se proširilo do rijeke Une, gdje su Hrvati tada branili svoje Kraljevstvo i Europu, dobivši od rimskih papa časni naziv Antemurale christianitatis-predziđe kršćanstva. Utvrda Gvozdansko se prvi put spominje 1488., a dali su je izgraditi knezovi obitelji Zrinski radi zaštite rudnika srebra i olova, čije kovine su na najbolji način korištene za obranu Pounja od Turskog osvajanja.
Svojom današnjom malenošću Gvozdansko je suprotnost svojoj povijesnoj veličini, jer se u njegovom gradu-utvrdi, 13. siječnja 1578., zbio neviđeni događaj, hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog premca ili uzora, kako to u svojoj knjizi sabranih dokumenata o slavi Gvozdanskog, izriče njezin autor i začetnik hodočašćenja gosp. Damir Borovčak.
Gvozdansko su Turci četiri puta pokušavali osvojiti, dva puta Malkoč beg 1561., zatim Ferhat beg Sokolović 1574. i 1576., ali ih je junačka posada uz pomoć hrvatske banske vojske odbila. Dana 03. listopada 1577. Ferhat beg je napao Gvozdansko s 10.000 vojnika Turaka i Vlaha. Gvozdansko se tada našlo u okruženju, jer su Turci prethodno osvojili sve obližnje gradove, a branilo ga je svega 300 branitelja, od kojih su samo 50-ica bili pripadnici Zrinske garde, a ostali su bili rudari s članovima svojih obitelji. Unatoč takvom vojnom nerazmjeru, Turci nisu uspijevali osvojiti utvrdu pa su na Božić 1577., pozvali branitelje na predaju koju su oni odbili. U noći s 12/13. siječnja 1578. kada su zbog hladnoće i konji ugibali, u utvrdi su se ugasile zadnje vatre, što je Turke silno prestrašilo i držalo budnima. Kada su ujutro provalili u grad, ugledali su strašan prizor. Svi branitelji su bili mrtvi, s oružjem u ruci smrznuti na položajima ili umrli od rana. Nitko se nije sramotno predao ili od obrane odustao, radije su mučenički umrli za Krst časni i Slobodu slavnu, za svoj rod i Domovinu! To je bila njihova uzvišena moralna i duhovna pobjeda! Zadivljen takvim junaštvom, Ferhat beg je zapovjedio da se nađe katoličkog svećenika i da ih se pokopa po katoličkom obredu, a preživjele stanovnike Gvozdanskog i okolice je oslobodio od plaćanja poreza.
Svečano misno slavlje u spomen na gvozdanske mučenike je u mjesnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova predvodio vojni biskup Juraj Jezerinac, u zajedništvu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, kancelarom Sisačke biskupije mons. Markom Cvitkušićem, vojnim vikarom u Petrinji Miljenkom Majićem, vikarom katedralne župe u Sisku Ivanom Faletarom i domaćim župnikom Stjepanom Filipcem, uz glazbenu pratnju mješovitog zbora katedralne župe iz Siska.
Pozdravljajući okupljene vjernike, biskup Košić je istaknuo da nam je Gvozdansko nadahnuće kako se i mi danas trebamo boriti za Domovinu, neprestanom borbom za dobro, pošteno, pravedno, istinito i vrijedno. Podsjetio je da su Hrvati iz Gvozdanskog ponovo stradali u II. svjetskom ratu i u Domovinskom ratu, čime ono objedinjuje naša teška narodna stradanja. Na Božić 1941. okolni Srbi su zaklali 55 mještana Gvozdanskog i srušili mjesnu crkvu, čijoj se obnovi moglo pristupiti tek nakon završetka Domovinskog rata, a u jesen 1991., su zaklali pa u kući zapalili troje u mjestu preostalih Hrvata koji pred srpskom oružanom pobunom nisu napustili svoj dom.
Spominjući se spoznajne pouke da narod koji zaboravlja svoju prošlost nema ni svoje budućnosti, vojni biskup msgr. Jezerinac je u propovijedi naglasio da je u povijesti naroda teško naći primjere hrabrosti i junaštva kao što su to pokazali branitelji Gvozdanskog. Junaštvo i žrtva njegovih branitelja podsjeća na židovsku Masadu koja je danas najveći memorijalni simbol židovskog naroda, na kojoj mladi vojnici polažu prisegu vjernosti domovini. Ono što je Židovima Masada, to bi Hrvatima trebalo biti Gvozdansko! Dok drugi narodi posvećuju svu pozornost svojim nacionalnim vrijednostima i ljudima koji su ostavili duboki pečat u njihovom životu, teško je naći narode koji tako brzo zaboravljaju svoje "Masade" i svoje velikane kao što ih mi zaboravljamo. Spomenuo se riječi talijanskog kardinala Pellegrinettija, upućenih blaženom kardinalu Stepincu 1939. za vrijeme hodočašća u Jeruzalemu: "Vi Hrvati imate veliki broj svetaca, ali ih ne znate predstaviti svijetu", što očevidno vrijedi i za hrvatske velikane. Prebrzo zaboravljamo njihovu veličinu. Zar nismo i u najnovijem Domovinsko-obrambenom ratu imali slične velikane pa umjesto da se njima ponosimo kao junacima, spremni smo ih se odreći i poslati na sudišta gdje im sude i oni kojima bi trebalo suditi. Zar nisu osudili i blaženog kardinala Stepinca, koji je ubrojen među najveće u prošlom stoljeću, upravo zbog svoje hrabrosti, vjere i ljubavi prema svome hrvatskom narodu.
Dva puta snažno izrekavši spoznaju da je ideologija bezboštva uvijek progonila velikane vjere i naroda, koju nam naša povijest stalno svjedoči, pozvao nas je da, ponosni na svoje hrvatske i katoličke korijene, počnemo cijeniti svoju kulturnu i kršćansku baštinu s kojom bi se ponosili mnogi narodi, kada bi je imali. Mrtvi branitelji Gvozdanskog i poginuli branitelji Domovinskog rata nas obvezuju na puninu i hrabrost, a ne na polovičnost i predaju kada su u pitanju evanđeoska načela. Nakon Misnog slavlja slijedila je procesija sudionika do spomen križa i spomenika gvozdanskim mučenicima iz 1941. i 1991., gdje je molitvu za duše svih branitelja i žrtava predmolio biskup Košić. Nakon molitve su slijedili prigodni nastupi govornika.
Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomašević, član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva








All the contents on this site are copyrighted ©.