Europski vidici (9)

Europski vidici (9)
7. siječnja 2013.Kriza i budućnost

Europa se s ulaskom u novu godinu suočava s ne lako rješivim problemima. Siromaštvo, ponajprije, koje na starom kontinentu trpi 120 milijuna osoba – a to znači jedan od četiri stanovnika – za koje je svakodnevica spletena od bijede i odricanja. Potom nezaposlenost sa svim svojim razarajućim socijalnim srozavanjima; od 2008. godine izgubljeno je 26 milijuna radnih mjesta, a u nekim zemljama i više od 50 mladih nema nikakva posla. U međuvremenu broj onih koji nemaju stalnoga prebivališta, što postaje česta i moguća stvarnost krajnje isključenosti, jer i stvaranje obitelji, te sigurne luka u koju se možemo pouzdati u slučaju potrebe, sve je teža kušnja. No ipak je moguć novi gospodarski i socijalni model.

„Ja sam Europa, mi smo Europa“. To je više od slogana, ili pojma suživota, solidarnosti i dijeljenja koje je u opasnosti da se stavi u pitanje plimnim valom krize koja je sa sobom odnijela europska načela njezinih utemeljitelja. Smisao unije nije u tome da se određuje ono što valja činiti, nego je to kriza, otkako je najčešće rabljena riječ, ne samo među ljudima nego ponajviše među Institucijama. Kriza nije pojam, nego stvarnost svakodnevna za više od 500 milijuna europskih građana. A Europa ipak reagira, uvijek sporo, rabeći svoje najbolje snage i stvarajući barijeru intervenata, iako možda previše usredotočena na smion i profinjen gospodarski pogled. Sve to na račun građana na koje se obrušava kao potres stvarajući vrlo teške gospodarske posljedice. To se onda preobražava u nedostatak jednakosti i u krizu koja više od ekonomske postaje kriza povjerenja s rizikom rastućega jaza između institucija i građana. Najveća je paka opasnost da sam socijalni europski sustav, pravi uzor za sav svijet, riskira da umre. Kako su završila temeljna prava? Kako se završio duh solidarnosti? Kako će završiti Europa? Komentatori misle da bi 2013. godina mogla biti godina promjene, a 2014. godina rasta. No rastu i projekti mikrokredita za financiranje malih inicijativa da bi mogle ponovno početi od temelja pa se čak misli o robnim razmjenama najosnovnijih stvari. Sve se to događa već u Grčkoj, pa onda u Španjolskoj, Slovačkoj, Italiji i počinje u Francuskoj. Biskupi se zalažu za takav postupak da se može pomoći najranjivijima. Jer i ova je kriza također etičko-kulturalna, znači antropološka. Jer nije dovoljno usredotočiti se samo na probleme, nego i na razloge i uzroke tih problema, kažu europski biskupi. A ti problemi izazivaju i potrebu za korjenitom solidarnošću, jer ako kršćanski korijeni ne dobiju vodu, izumrijet će. Kad bi bar Europljani nešto naučili iz enciklike Benedikta XVI. 'Caritas in Veritate' (Ljubav u istini)! Papa je osvijetlio mnoga područja i ona kamo ne dohvaća naš pogled, ističući snažno da se istina ima tražiti, naći je i izraziti je u 'ekonomiji' ljubavi, koja se pak ima shvatiti i vrjednovati i ostvariti u istini. Europa od toga može početi, pa bismo svi mogli ponosno reći: 'Ja sam Europa, mi smo Europa'.
Salvatore Sabatino
Novnar Radio Vatikana